Kzz 576/2022 2.4.1.22.2.3 povreda zakona u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, o oduzimanju imovinske koristi ili o opozivanju

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 576/2022
13.07.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Dubravke Damjanović, Milene Rašić, Biljane Sinanović i Radmile Dragičević-Dičić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. Krivičnog zakonika u sticaju sa krivičnim delom sprečavanje i ometanje dokazivanja iz člana 336. stav 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Deana Moćića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-318/21 od 30.08.2021. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 2KŽ1 282/21 od 21.03.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 13.07.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Deana Moćića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-318/21 od 30.08.2021. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 2KŽ1 282/21 od 21.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-318/21 od 30.08.2021. godine okrivljeni AA je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. KZ u sticaju sa krivičnim delom sprečavanje i ometanje dokazivanja iz člana 336. stav 2. KZ, pa su mu za navedena krivična dela prethodno utvrđene pojedinačne kazne i to za krivično delo iz člana 246a stav 1. KZ kazna zatvora u trajanju od 4 meseca, a za krivično delo iz člana 336. stav 2. KZ kazna zatvora u trajanju od 3 meseca i novčana kazna u iznosu od 50.000,00 dinara, te je okrivljenom izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) meseci i određeno je da se ista neće izvršiti ako okrivljeni za vreme proveravanja od 2 (dve) godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo, te je okrivljeni osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 (pedesethiljada) dinara koju je dužan da plati u roku od 3 meseca od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko to ne učini, sud će novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora tako što će mu za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, s tim što se okrivljenom u novčanu kaznu i u utvrđenu kaznu zatvora u slučaju opozivanja uslovne osude uračunava vreme koje je proveo na zadržavanju u policiji u periodu od 05.02.2021. godine do 07.02.2021. godine.

Istom presudom okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta i to 2,64 grama konoplje. Okrivljeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka, a čiji će iznos biti utvrđen posebnim rešenjem u smislu odredbe člana 262. stav 2. ZKP.

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 2KŽ1 282/21 od 21.03.2022. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Staroj Pazovi i branioca okrivljenog AA - advokata Deana Moćića, pa je potvrđena presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-318/21 od 30.08.2021. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Dean Moćić, zbog povreda zakona iz člana 439. tačka 1), člana 441. stav 4. i člana 460. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud u smislu člana 492. stav 1. tačka 1) ZKP usvoji kao osnovan podneti zahtev i ukine u celosti prvostepenu i drugostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.

Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP propisano je da će Vrhovni kasacioni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).

Branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti navodi povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom. Međutim, branilac nepostojanje po njemu u radnjama okrivljenog svih bitnih elemenata bića krivičnog dela sprečavanje i ometanje dokazivanja iz člana 336. stav 2. KZ, za koje je oglašen krivim, suštinski obrazlaže tako što osporava ocenu suda o podobnosti sporne PVC kesice sa malim tragovima THC, a koju je okrivljeni kritičnom prilikom odbacio, da se pomoću nje u konkretnom slučaju dokaže određena bitna činjenica.

Pored toga, branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva navodi i povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva takođe dozvoljeno okrivljenom. Međutim, branilac ovu povredu zakona suštinski obrazlaže tako što osporava kao nepravilnu ocenu suda o postojanju u konkretnom slučaju mogućnosti okrivljenog da naknadi troškove krivičnog postupka na koje ga je sud obavezao, ukazujući na pogrešnu ocenu činjenica i okolnosti koje postoje na strani okrivljenog, a koje su od značaja za odluku o troškovima krivičnog postupka i iznoseći pri tome sopstveni činjenični zaključak da je obavezivanjem okrivljenog na naknadu troškova krivičnog postupka dovedena u pitanje njegova egzistencija i egzistencija njegove porodice, te da je stoga sud okrivljenog trebalo da oslobodi od dužnosti da naknadi troškove krivičnog postupka.

Kako, dakle, iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog u podnetom zahtevu, kao razloge pobijanja pravnosnažnih presuda, samo formalno označava povrede zakona zbog kojih je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom (član 439. tačka 1. i član 441. stav 4. ZKP), dok suštinski osporava ocenu suda o podobnosti nekog predmeta da se pomoću njega u konkretnom slučaju dokaže određena činjenica, kao i ocenu suda o postojanju u konkretnom slučaju mogućnosti okrivljenog da naknadi troškove krivičnog postupka, ukazivanjem na pogrešnu ocenu od strane suda činjenica i okolnosti koje su od značaja za odluku o troškovima krivičnog postupka, a što sve ne predstavlja zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Osim toga, branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti navodi i povredu odredbe člana 460. ZKP, isticanjem da drugostepeni sud u obrazloženju svoje odluke nije adekvatno i nepristrasno ocenio sve žalbene navode branioca okrivljenog, a posebno one vezane za po mišljenju branioca nepravilnu odluku prvostepenog suda o troškovima krivičnog postupka. Takođe, branilac okrivljenog u obrazloženju zahteva navodi i da nižestepeni sudovi nisu dali nikakvo obrazloženje za svoju odluku da okrivljenog obavežu da naknadi troškove krivičnog postupka, a što bi po nalaženju ovoga suda predstavljalo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

Imajući u vidu da iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog pravnosnažne presude pobija i zbog povreda odredaba člana 438. stav 2. tačka 2) i člana 460. ZKP, a koje povrede odredaba ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog i u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Iz napred iznetih razloga Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Deana Moćića odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar-savetnik,                                                                                       Za predsednika veća-sudija,

Snežana Lazin,s.r.                                                                                             Dubravka Damjanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić