Kzz 75/10 - povrede krivičnog zakona - zastarelost

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 75/10
10.03.2010. godina
Beograd

U IME NARODA

 

            Vrhovni kasacioni sud u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija Gorana Čavline, predsednika veća, Nevenke Važić, Anđelke Stanković, Veska Krstajića i Ljubice Knežević-Tomašev, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Ž.B, zbog krivičnog dela lake telesne povrede iz člana 54. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakona Republike Srbije i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Srbije Ktz. 546/08 od 24.11.2009.godine, podignutom protiv pravnosnažnih presuda Opštinskog suda u Vladičinom Hanu K. 47/06 od 27.6.2007.godine i Okružnog suda u Vranju Kž. 722/07 od 16.11.2007.godine, u sednici veća održanoj 10.03.2010.godine, u odsustvu uredno obaveštenih Republičkog javnog tužioca Srbije, okrivljenog Ž,B, i advokata S,P, doneo je

 

P R E S U D U

 

            USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Srbije Ktz. 546/08 od 24.11.2009.godine, pa se PREINAČAVA presuda Opštinskog suda u Vladičinom Hanu K. 47/06 od 27.6.2007.godine u delu izreke pod I i presuda Okružnog suda u Vranju Kž. 722/07 od 16.11.2007.godine, kojom je prvostepena presuda potvrđena u tom delu, tako što Vrhovni kasacioni sud:

 

1)      na osnovu člana 354. tačka 3. Zakonika o krivičnom postupku

 

 

 

 

 

ODBIJA OPTUŽBU

 

 

 

 

 

            prema okrivljenom Ž,B, iz VH, ulica S. ..., rođenog ....godine u B, od oca R. i majke D., rođene M.

 

                        da je:

 

            „Dana 29.10.2003.godine tužilac je oko 12,15 sati u V.H. u ulici S, uputio uvrede privatnom tužiocu S.C. iz V.H: „Jebem li ti mamicu, tu li ti je put“.

 

            čime bi izvršio krivično delo uvreda iz člana 93. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srbije,

 

            jer je u smislu odredbe člana 95. stav 1. tačka 6. i člana 96. tačka 6. Osnovnog krivičnog zakona nastupila zastarelost krivičnog gonjenja.

 

            2) Okrivljenog Ž.B, za krivično delo lake telesne povrede iz člana 54. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakona Republike Srbije, za koje je oglašen krivim prvostepenom presudom OSUĐUJE na novčanu kaznu u iznosu od 7.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od 15 dana, a ukoliko se ista ni prinudno ne može naplatiti, sud će je zameniti kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, dok navedena prvostepena presuda u stavu I i drugostepena presuda u delu odluke o troškovima krivičnog postupka i imovinsko-pravnom zahtevu ostaju neizmenjene.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

            Presudom Opštinskog suda u Vladičinom Hanu K. 47/06 od 27.6.2007.godine, u stavu I, okrivljeni Ž.B. oglašen je krivim zbog izvršenog krivičnog dela lake telesne povrede iz člana 54. stav 2. u vezi stava 1. KZ RS, za koje mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 7.000,00 dinara i zbog izvršenog krivičnog dela uvrede iz člana 93. stav 1. KZ RS za koje mu je utvrđena kazna zatvora u iznosu od 4.000,00 dinara, pa je primenom odredbe člana 48. OKZ osuđen na jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 8.000,00 dinara, koju je dužan platiti u roku od 8 dana, po pravnosnažnosti presude, koja će, u slučaju nenaplativosti, biti zamenjena kaznom zatvora računajući pri tom jedan dan zatvora za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne. Okrivljeni Ž.B. obavezan je da sudu na ime sudskog paušala plati iznos od 1.000,00 dinara, a na ime troškova krivičnog postupka iznos od 6.000,00 dinara, te da na ime nužnih izdataka privatnom tužiocu S.C. plati iznos od 66.550,00 dinara, sve u roku od 15 dana, po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

 

            Oštećeni S.C. je za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva upućen na parnicu.

 

            Istom presudom, u stavu II, okrivljeni S.C, shodno odredbi člana 355. tačka 3. ZKP-a oslobođen je od optužbe da je izvršio krivično delo lake telesne povrede iz člana 54. stav 2. u vezi stava 1. KZ RS, krivično delo lažnog prijavljivanja iz člana 205. stav 1. KZ RS i krivično delo uvrede iz člana 93. stav 1. KZ RS, jer nema dokaza da je izvršio označena krivična dela.

 

            Presudom Okružnog suda u Vranju  Kž. 722/07 od 16.11.2007.godine, odbijena je kao neosnovana zajednička žalba okrivljenog Ž.B. i privatnog tužioca S.B, a presuda Opštinskog suda u Vladičinom Hanu K. 47/06 od 25.06.2007.godine je potvrđena.

 

            Republički javni tužilac Srbije u Beogradu podigao je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne presude Opštinskog suda u Vladičinom Hanu K. 47/06 od 27.06.2007.godine, potvrđene presudom Okružnog suda u Vranju Kž. 722/07 od 16.11.2007.godine, samo u odnosu na krivično delo uvrede iz člana 93. stav 1. KZ RS učinjeno od strane okrivljenog Ž.B, zbog bitne povrede krivičnog zakona iz člana 369. stav 1. tačka 3. Zakonika o krivičnom postupku, u vezi člana 95. i člana 96. OKZ, učinjene na štetu okrivljenog  Ž.B.

 

             

 

            Vrhovni kasacioni sud je, odlučujući na osnovu člana 90. stav 1. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ broj 116 od 22.12.2008.godine), održao sednicu veća, u smislu člana 422. stav 3. ZKP-a, u odsustvu uredno obaveštenih: Republičkog javnog tužioca Srbije, okrivljenog Ž.B. i advokata S.P,  na kojoj je razmotrio spise predmeta sa zahtevom Republičkog javnog tužioca, pa je našao:

 

            Zahtev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

 

 

 

            Presude protiv kojih je podignut zahtev za zaštitu zakonitosti, u označenom delu, donete su uz povredu tada važećeg krivičnog zakona iz člana 369. tačka 3. ZKP-a, u vezi člana 95. stav 1. tačka 6. i člana 96. tačka 6. Osnovnog krivičnog zakona.

 

            Naime, okrivljenom Ž.B. optužnim aktom – krivičnom tužbom privatnog tužioca S.C, stavljeno je na teret da je dana 29.10.2003.godine izvršio krivično delo uvreda iz člana 93. stav 1. KZ RS, za koje je zaprećena novčana kazna ili zatvor do tri meseca. Odredbom člana 95. stav 1. tačka 6. Osnovnog krivičnog zakona propisano je da se krivično gonjenje ne može preduzeti kad protekne dve godine od izvršenja krivičnog dela za koje se po zakonu može izreći zatvor do jedne godine ili novčana kazna – relativna zastarelost, a odredbom člana 96. tačka 6. Osnovnog krivičnog zakonika propisano je da zastarelost krivičnog gonjenja nastaje u svakom slučaju kad protekne dva puta onoliko vremena koliko se po zakonu traži za zastarelost krivičnog gonjenja-znači četiri godine apsolutna zastarelost.

 

            U konkretnom slučaju, u smislu člana 96. tačka 6. OKZ, protekom vremena od četiri godine od izvršenja krivičnog dela, dakle dana 29.10.2007.godine nastupila je apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja za krivično delo uvreda iz člana 93. stav 1. KZ RS.

 

            S obzirom na to da je presuda Okružnog suda u Vranju Kž. 722/07 doneta 16.11.2007.godine, kada je već nastupila apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja, to je Okružni sud u Vranju, u postupku po žalbi bio dužan da na osnovu člana 354. tačka 3. Zakonika o krivičnom postupku odbije optužbu prema okrivljenom Ž.B, zbog krivičnog dela uvreda iz člana 93. stav 1. KZ RS, pa kako to nije učinio povredio je krivični zakon - odredbu tada važećeg člana 369. tačka 3. ZKP-a, u vezi člana 95. stav 1. tačka 6. i člana 96. tačka 6. OKZ, na štetu okrivljenog Ž.B, pa je Vrhovni kasacioni sud ovu povredu zakona otklonio tako što je odbio optužbu prema okrivljenom Ž.B. za krivično delo uvreda iz člana 93. stav 1. KZ RS, a na osnovu člana 354. tačka 3. ZKP-a.

 

            Imajući u vidu odluku ovog suda  o odbijanju optužbe u odnosu na okrivljenog Ž.B, zbog krivičnog dela uvrede iz člana 93. stav 1. KZ RS, iz kog razloga  izrečena jedinstvena kazna osuđenom Ž.B. više ne egzistira, Vrhovni kasacioni sud je odlučio o krivičnoj sankciji, za krivično delo lake telesne povrede iz člana 54. stav 2. u vezi stava 1. KZ RS, za koje je okrivljeni Ž.B. oglašen krivim navedenim presudama, tako što je zadržao novčanu kaznu iz prvostepene presude za to krivično delo i okrivljenog Ž.B. zbog izvršenog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 54. stav 2. u vezi stava 1. KZ RS osudio na novčanu kaznu u iznosu od 7.000 dinara, kao u izreci ove presude.             Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je uvaženjem podignutog zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Srbije, na osnovu člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova i primenom člana 425. stav 1. ZKP-a utvrdio da postoji navedena povreda zakona, na štetu okrivljenog Ž.B, u smislu člana 95. stav 1. tačka 6. i člana 96. tačka 6. OKZ, te je zbog nastupanja zastarelosti krivičnog progona preinačio navedene presude i odlučio kao u izreci ove presude.

 

Zapisničar,                                                                          Predsednik veća

 

Olgica Kozlov,s.r.                                                                       sudija,

                                                                                                  Goran Čavlina,s.r.