Kzz 90/11 bitne povrede odredaba krivičnog postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 90/11
28.12.2011. godina
Beograd

U IME NARODA Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Bate Cvetkovića, predsednika veća, Nevenke Važić, Anđelke Stanković, Ljubice Knežević-Tomašev i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog I.N. i dr, zbog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 3. u vezi sa stavom 2. i u vezi sa članom 33. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz br. 901/11 od 12.12.2011. godine, podignutom protiv rešenja Apelacionog suda u Nišu Kž1 1676/11 od 31.05.2011. godine, u sednici veća održanoj dana 28.12.2011. godine, doneo je

P R E S U D U ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz br. 901/11 od 12.12.2011. godine podignut protiv rešenja Apelacionog suda u Nišu Kž1 1676/11 od 31.05.2011. godine.

O b r a z l o ž e nj e Presudom Osnovnog suda u Vranju K. 261/11 od 04. 04. 2011. godine, oglašeni su krivim, i to: okrivljeni I.N. i F.I., kao saizvršioci za krivično delo nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 3. u vezi sa stavom 2. i u vezi sa članom 33. Krivičnog zakonika (stav I), a okr. N.A., za krivično delo nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 3. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakonika (stav II) i osuđeni sva trojica na kazne zatvora u trajanju od po četiri meseca u koje im se uračunava vreme provedeno u pritvoru počev od 30.01.2011.godine pa nadalje. Istom presudom (stav IV) prema okrivljenima I.N. i F.I. izrečena je mera bezbednosti oduzimanja putničkog motornog vozila marke ... reg. oznake ..., a svi okrivljeni su obavezani na plaćanje troškova krivičnog postupka kao u izreci te presude. Apelacioni sud u Nišu, rešenjem Kž1 1676/11 od 31.05.2011. godine, uvaženjem žalbe branioca okr. N.A. iz A., ukinuo je prvostepenu presudu Osnovnog suda u Vranju K 261/11 od 04. 04. 2011. godine, u stavu II izreke i u

- 2 - Kzz 90/11

stavu III pogrešno označenom kao stav IV u delu koji se odnosi na okr. N.A. i u tom delu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje, dok u preostalom delu presuda ostaje neizmenjena. Republički javni tužilac podigao je zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz br. 901/11 od 12.12.2011. godine protiv dela navedenog rešenja Apelacionog suda u Nišu, „koji se odnosi na okrivljene I.N. i F.I., a kojim su njihove žalbe odbijene i prvostepena presuda u stavu I potvrđena“, zbog povrede odredaba krivičnog postupka – član 368. stav 2. u vezi sa članom 385. stav 3. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud utvrdi da je zahtev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je izostankom odluke o žalbi branioca okrivljenih I.N. i F.I., adv. Z.S. povređen zakon na štetu ovih okrivljenih i da donese rešenje kojim se navedena drugostepena odluka ukida i predmet upućuje na ponovno odlučivanje drugostepenom sudu. Vrhovni kasacioni sud je u smislu člana 422. stav 2. ZKP dostavio po primerak zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenima I.N. i F.I., njihovom braniocu adv. Z.S. iz P. i braniocu okr. N.A. adv. I.K. iz V. i u sednici veća, o kojoj je obavestio Republičkog javnog tužioca u smislu člana 422. stav 3. ZKP, koji sednici nije prisustvovao, razmotrio spise ovog predmeta, sa rešenjem protiv kojeg je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je po oceni navoda i predloga iznetih u zahtevu, našao: Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan. Zahtev za zaštitu zakonitosti podignut je protiv označenog drugostepenog rešenja Apelacionog suda u Nišu, u delu kojim je konstatovano da „u preostalom delu presuda ostaje neizmenjena“, čime je, prema navodima zahteva, potvrđena prvostepena presuda u delu kojim je odlučeno o krivici okrivljenih I.N. i F.I. i taj deo prvostepene presude opravosnažen, a što, kod činjenice da je žalbu protiv prvostepene presude blagovremeno izjavio i branilac ovih okrivljenih i da o toj žalbi nije odlučeno pobijanim drugostepenim rešenjem, predstavlja povredu odredbe člana 385. stav 3. ZKP (da o svim žalbama drugostepeni sud odlučuje jednom odlukom) i povredu prava na odbranu ovih okrivljenih koja je bila od uticaja na pravilno i zakonito donošenje drugostepene odluke. Međutim, konstatacija u pobijanom drugostepenom rešenju (kojim je ukinuta prvostepena presuda samo u odnosu na okr. N.A.), da prvostepena presuda u ostalom delu, dakle u odnosu na okrivljene I.N. i F.I. ostaje neizmenjena, suprotno navodima u zahtevu za zaštitu zakonitosti nema značenje potvrđivanja prvostepene presude u tom delu jer se prvostepena presuda može potvrditi samo drugostepenom presudom, a ne i rešenjem kojim se delimično ukida prvostepena presuda. Stoga, sporni deo rečenice u izreci pobijanog drugostepenog rešenja, odnosno konstatacija o neizmenjenosti prvostepene presude u preostalom delu, koju drugostepeno rešenje istina nije ni trebalo da sadrži, nije od uticaja na pravnosnažnost prvostepene presude u delu o kojem drugostepeni sud nije ni odlučivao u žalbenom postupku, pa je suprotna tvrdnja u zahtevu za zaštitu zakonitosti neosnovana.

- 3 - Kzz 90/11

Povreda odredbe člana 385. stav 3. u vezi člana 368. stav 2. ZKP u konkretnom slučaju, neosnovano je istaknuta u zahtevu javnog tužioca, jer se propust drugostepenog suda u žalbenom postupku ne može otkloniti primenom člana 385. stav 3. ZKP i donošenjem odluke u skladu sa tom odredbom. Razlozi koje javni tužilac iznosi u zahtevu za zaštitu zakonitosti, a tiču se sporne konstatacije u izreci drugostepenog rešenja, ne stoje i neprihvatljiv je predlog iznet u zahtevu da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijano drugostepeno rešenje budući da u odnosu na okr. N.A. u drugostepenom postupku po žalbi nije doneta pravnosnažna presuda već je ukinuta prvostepena presuda, pa bi predložena odluka bila na štetu okr. N.A. i za nju nema zakonskog osnova. Međutim, stoji obaveza drugostepenog suda da odluči o blagovremenoj žalbi branioca okrivljenih I.N. i F.I., advokata Z.S., jer propust da se o toj žalbi odluči predstavlja povredu prava na odbranu okrivljenih I.N. i F.I., a radnje izvršenja krivičnog dela iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. KZ, ovih okrivljenih, odvojene od radnji okr. N.A., pa je i drugostepenu odluku moguće doneti samo u odnosu na ove okrivljene. Iz iznetih razloga, na osnovu odredaba člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 116/2008) i primenom člana 424. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija, Nataša Banjac,s.r. Bata Cvetković,s.r.