Kzz 938/2019 prekoračenje optužbe; nezakonit dokaz; odbijen zzz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 938/2019
24.09.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Sonje Pavlović, Milunke Cvetković, Veska Krstajića i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela falsifikovanje službene isprave iz člana 357. stav 3. u vezi stava 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Zorana Jakovljevića, podnetom protiv pravnosnažne presude Višeg suda u Nišu Kž1 119/19 od 18.04.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 24.09.2019. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažne presude Višeg suda u Nišu Kž1 119/19 od 18.04.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu K 1156/15 od 12.12.2018. godine, između ostalih, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela falsifikovanje službene isprave iz člana 357. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku proveravanja od dve godine po pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.

Istom presudom odlučeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret okrivljenog AA.

Presudom Višeg suda u Nišu Kž1 119/19 od 18.04.2019. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Nišu i, između ostalih, branioca okrivljenog AA, pa je presuda Osnovnog suda u Nišu K 1156/15 od 12.12.2018. godine u odnosu na ovog okrivljenog potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude Višeg suda u Nišu Kž1 119/19 od 18.04.2019. godine, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Zoran Jakovljević zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) i člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, a iz obrazloženja proizilazi da se zahtevom ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine drugostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje pred izmenjenim većem ili da drugostepenu presudu preinači tako što će okrivljenog osloboditi optužbe da je izvršio krivično delo falsifikovanje službene isprave iz člana 357. stav 3. u vezi stava 1. KZ.

Razmatrajući zahtev za zaštitu zakonitosti na sednici veća održanoj shodno odredbama člana 487. i 488. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenog lica, blagovremen i dozvoljen.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj nije obavestio javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP). Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudom protiv koje je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je neosnovan.

Branilac okrivljenog AA navodi da je prvostepeni sud prekoračio svoje ovlašćenje i samostalno izmenio objektivni identitet optužbe tako što je sam izmenio činjenični opis radnji okrivljenog AA koje su bitni elemenat svakog krivičnog dela i te radnje kvalifikovao kao krivično delo iz člana 357. stav 3. u vezi stava 1. KZ, jer se u njegovim radnjama nisu stekli elementi bića krivičnog dela iz člana 234. stav 1. KZ za koje je bio optužen, čime je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP.

Iz optužnog predloga Osnovnog javnog tužilaštva u Nišu Kt. broj 1570/14 od 22.10.2015. godine proizilazi da je okrivljenom AA bilo stavljeno na teret izvršenje krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 2. u vezi stava 1. KZ, koje je izvršio na način bliže opisan u dispozitivu tog optužnog predloga, u periodu od 15.03.2012. godine do novembra 2012. godine u ... i ... kao odgovorno lice, tehnički direktor Privrednog društva „BB“ AD iz ..., između ostalog tako što je svojim potpisom i pečatom overio III privremenu situaciju broj ../2012 od 12.06.2012. godine, u koju su uneti neistiniti podaci da se na osnovu ugovora o građenju koji je zaključen između JP Direkcije za izgradnju opštine ... i Privrednog društva „BB“ DOO ... 14.03.2012. godine izvedeni viškovi radova juna 2012. godine ... a radovi nikako nisu mogli da budu izvedeni juna 2012. godine pri čemu je mogao da shvati značaj svoga dela i upravlja svojim postupcima, i bio svestan svog dela i hteo njegovo izvršenje i bio svestan da je njegovo delo zabranjeno.

Iz presude Osnovnog suda u Nišu K 1156/15 od 12.12.2018. godine proizilazi da je okrivljeni AA oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela falsifikovanje službene isprave iz člana 357. stav 3. u vezi stava 1. KZ sa identičnom radnjom izvršenja koja je sadržana u optužnom predlogu Osnovnog javnog tužilaštva u Nišu Kt. broj 1570/14 od 22.10.2015. godine.

Odredbom člana 420. stav 1. ZKP propisano je da se presuda može odnositi samo na lice koje je optuženo i samo na delo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj ili na glavnom pretresu izmenjenoj ili proširenoj optužnici, a stavom 2. istog člana propisano je da sud nije vezan za predloge tužioca u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela.

Imajući u vidu odredbu člana 420. st. 1. i 2. ZKP, Vrhovni sud nalazi da, budući da nema razlike između činjeničnog opisa radnje izvršenja krivičnog dela za koje se okrivljeni AA teretio optužnim predlogom Osnovnog javnog tužilaštva u Nišu Kt. broj 1570/14 od 22.10.2015. godine i činjeničnog opisa radnje izvršenja krivičnog dela za koje je oglašen krivim presudom Osnovnog suda u Nišu K 1156/15 od 12.12.2018. godine, nema povrede objektivnog identiteta između optužbe i presude, jer se prvostepena presuda zasniva na činjeničnom stanju utvrđenom na glavnom pretresu koje se kreće u granicama činjeničnog stanja opisanog u optužnom aktu. Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, činjeničnim opisom krivičnog dela u izreci prvostepene presude nije izmenjena suština činjeničnog opisa radnje otpuženja, a budući da sud nije vezan pravnom kvalifikacijom krivičnog dela datog u optužnom aktu, shodno članu 420. stav 2. ZKP, navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9. ZKP od strane ovoga suda ocenjeni su kao neosnovani.

Branilac okrivljenog AA u zahtevu navodi da su pobijane presude donete i uz povredu zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP koja je učinjena na taj način što je sud podvodeći radnje izvršenja jednog krivičnog dela pod pravnu kvalifikaciju nekog drugog krivičnog dela, izostavio bitne elemente krivičnog dela za koje ga je oglasio krivim u pogledu vremena izvršenja, obzirom da je krivično delo falsifikovanje službene isprave iz člana 357. KZ nemoguće izvršiti u vremenskoj konstrukciji kako je to naveo prvostepeni sud jer je radnja izvršenja ovog krivičnog dela jednokratnog karaktera, a takođe i navodima da je okrivljeni svojim pečatom overio III privremenu situaciju, a službena isprava se može overiti samo službenim pečatom kako to proizilazi iz zakonske odredbe, tako da je i taj elemenat krivičnog dela izostavljen.

Iz izreke prvostepene presude proizilazi da je AA krivično delo za koje je oglašen krivim izvršio kao odgovorno lice – tehnički direktor tako što je svojim pečatom i potpisom overio službenu ispravu.

Odredbom člana 357. stav 1. KZ propisano je da službeno lice koje u službenu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke ili ne unese važan podatak ili svojim potpisom odnosno službenim pečatom overi službenu ispravu, knjigu ili spis sa neistinitom sadržinom ili koje svojim potpisom, odnosno službenim pečatom omogući pravljenje službene isprave, knjige ili spisa sa neistinitom sadržinom kazniće se zatvorom od tri meseca do pet godina, a stavom 3. istog člana propisano je da odgovorno lice u preduzeću, ustanovi ili dugom subjektu koji učini delo iz st. 1. i 2. ovog člana kazniće se kaznom propisanom za to delo.

Kako iz izreke prvostepene presude proizilazi da je okrivljeni AA oglašen krivim što je u svojstvu odgovornog lica – tehničkog direktora Privrednog društva „BB“ AD iz .. svojim pečatom i potpisom overio službenu ispravu, dakle da je navedene radnje učinio postupajući kao odgovorno lice svojim pečatom i svojim potpisom, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda u radnjama okrivljenog AA stiču se svi objektivni elementi krivičnog dela falsifikovanje službene isprave iz člana 357. stav 3. u vezi stava 1. KZ za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, pa su suprotni navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca ovog okrivljenog kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP od strane ovog suda ocenjen je kao neosnovan.

Neosnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA ukazuje da su pobijane presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, jer se zasnivaju na iskazu svedoka VV koji je dat pred Osnovnim javnim tužilaštvom u Nišu u januaru 2014. godine, u fazi istrage, a pomenuti svedok je u međuvremenu preminuo tako da nije mogao da se sasluša i tokom glavnog pretresa, pa se na takvom dokazu nije mogla zasnivati presuda.

Odredbom člana 406. stav 1. tačka 1) ZKP propisano je da osim u slučajevima posebno propisanom u ovom zakoniku, upoznavanje sa sadržinom zapisnika o iskazima svedoka, saoptuženih ili već osuđenih saučesnika u krivičnom delu, kao i zapisnika o nalazu i mišljenju veštaka, može se po odluci veća obaviti shodnom primenom člana 405. ovog zakonika ako su ispitana lica umrla, duševno obolela ili se ne mogu pronaći ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili znatno otežan zbog starosti, bolesti ili drugih važnih razloga.

Po nalaženju ovoga suda, prvostepeni sud je izvršio uvid u iskaz svedoka VV i na tom dokazu zasnovao svoju presudu postupajući u skladu sa odredbom člana 406. stav 1. tačka 1) ZKP, pa su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA kojima se na napred navedeni način ukazuje na nezakonitost ovako izvedenog dokaza i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, od strane Vrhovnog kasacionog suda, ocenjeni kao neosnovani.

Vrhovni kasacioni sud se nije upuštao u ocenu navoda zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA kojima se ukazuje da je vremenska konstrukcija izvršenja krivičnog dela za koje je okrivljeni AA oglašen krivim neodrživa, obzirom da vreme izvršenja krivičnog dela predstavlja činjenično utvrđenje suda i kao takvo ne može biti zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenog i njegovog branioca, a u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP.

Vrhovni kasacioni sud se nije upuštao ni u navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA kojima se ukazuje na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, jer navedena povreda u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP ne predstavlja zakonom propisani razlog zbog koga je okrivljenom i njegovom braniocu dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti.

Iz napred navedenih razloga, doneta je odluka kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                              Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                                         Zoran Tatalović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić