Przz 12/2018 carinski prekršaj

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Przz 12/2018
05.07.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Ivić, predsednika veća, Katarine Manojlović Andrić i Ljubice Milutinović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Mraković, kao zapisničarem, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ptz. br. 353/18 od 19.06.2017. godine protiv presude Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu, Odeljenja u Kragujevcu I- 116 Prž br. 4996/18 od 13.03.2018. godine, u predmetu carinskog prekršaja, u javnoj sednici veća, održanoj dana 05.07.2018. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se ODBIJA.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prekršajnog suda u Trsteniku 2 Pr br. 141/16 od 01.02.2018. godine okrivljeni AA iz ... oglašen je odgovornim da je dana 05.08.2013. godine postupio protivno odredbama člana 30. stav 3. tačka 4. Carinskog zakona i učinio prekršaj iz člana 293. stav 1. tačka 1. istog zakona, za šta je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 25.700,00 dinara. Istom presudom obavezan je da plati protivvrednost predmeta prekršaja, i to upotrebljavanih poljoprivrednih mašina bližih oznaka iz prvostepene presude u iznosu od 263.288,96 dinara, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Postupajući po žalbi branioca okrivljenog, Prekršajni apelacioni sud u Beogradu, Odeljenje u Kragujevcu, je presudom I-116 Prž br. 4996/18 od 13.03.2018. godine usvojio žalbu i preinačio prvostepenu presudu, tako, što okrivljenog na osnovu odredbe člana 250. stav 1. tačka 3. Zakona o prekršajima oslobađa odgovornosti da je učinio navedeni prekršaj, nalazeći da nije dokazano da je učinio prekršaj za koji je protiv njega podnet zahtev za pokretanje prekršajnog postupka.

Protiv presude Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu, Odeljenja u Kragujevcu I-116 Prž br. 4996/18 od 13.03.2018. godine Republički javni tužilac je podigao zahtev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka u smislu člana 264. stav 2. tačka 3. Zakona o prekršajima. Navodi da su dati razlozi o odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi nejasni, što je uticalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Smatra da je prvostepeni prekršajni sud za svoju presudu, kojom je okrivljenog oglasio odgovornim dao dovoljno razloga o svim bitnim elementima prekršaja koji je u pitanju i o svim odlučnim činjenicama, pravilno ceneći svaki dokaz, dajući za njih valjane razloge za uvažavanje ili neuvažavanje istih. Ističe da su dati razlozi pobijane presude nejasni, imajući u vidu odredbu člana 11. stav 1. Carinskog zakona, iz koje proizlazi da podaci koje prezentira uvoznik, ovde okrivljeni, moraju da budu tačni i istiniti i prezentiranim podacima ne sme da se navodi carinski organ na pogrešan zaključak, jer je, u suprotnom, njegovo ponašanje protivpravno, o čemu govori odredba člana 159. stav 1. Uredbe o carinski dozvoljenom postupanju sa robom. Navodi da je okrivljeni, da bi izbegao tu protivpravnost, morao da preduzme sve radnje, kako bi bio siguran da raspolaže verodostojnom dokumentacijom, koju podnosi nadležnom carinskom organu, te da postupi sa pažnjom dobrog privrednika – domaćina, jer upravo on zahteva određene pogodnosti. Smatra da uvoznik, imajući u vidu odredbe člana 28. Protokola 3 tačka a), ima mogućnost i obavezu da od izvoznika zatraži svu dokumentaciju kojom se potvrđuje njen preferencijalni karakter, kako bi se neposredno uverio u to, da je reč o robi sa preferencijalnim poreklom i da tu dokumentaciju priloži uz fakturu – otpremnicu, kao dokaz tvrdnje preferencijalnosti, koju dokumentaciju izvoznik mora da poseduje u slučaju sprovođenja kontrole od strane carinske administracije zemlje izvornika. Navodi da je okrivljeni postupio sa umišljajem, te da je hteo da nastupi zabranjena posledica – uvoz strane robe sa stopom carine od 0%, a u suprotnom bi se primenila puna carinska stopa od 10%. Ističe da je kod nadležne carinarnice vođen naknadno upravni postupak i doneto je rešenje o izmeni podataka i naknadnoj naplati uvoznih dažbina, po kome je okrivljeni platio na ime manje plaćenog carinskog duga iznos od 30.830,05 dinara, na koje rešenje okrivljeni nije izjavio žalbu, a što ukazuje na njegovu svest o postojanju odgovornosti za ono što je učinio. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i utvrdi da je pobijanom presudom Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu, Odeljenja u Kragujevcu, povređen zakon.

Vrhovni kasacioni sud je obavestio o sednici veća Republičkog javnog tužioca, koji, iako uredno obavešten, nije pristupio.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijane odluke, u smislu člana 286. Zakona o prekršajima (''Službeni glasnik RS'' broj 65/13), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je neosnovan.

Republički javni tužilac je podigao zahtev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz člana 264. stav 2. tačka 3. Zakona o prekršajima protiv presude Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu, Odeljenja u Kragujevcu I-116 Prž br. 4996/18 od 13.03.2018. godine. S obzirom na sadržinu obrazloženja podnetog zahteva, Vrhovni kasacioni sud nalazi da pri donošenju pobijane presude nisu učinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje se poziva Republički javni tužilac.

Prema odredbi člana 16. tačka 1. pod b) Protokola o definiciji pojma ''proizvodi sa poreklom'' i metodama administrativne saradnje Aneksa 4 Sporazuma o izmeni i pristupanju Sporazumu o slobodnoj trgovini u centralnoj Evropi – CEFTA 2006, objavljenom u „Službenom glasniku RS“, broj 88/07 (u daljem tekstu: Protokol 3), proizvodi sa poreklom iz Strane ugovornice će kod uvoza u drugu Stranu ugovornicu imati olakšice iz Sporazuma ukoliko je, u slučajevima navedenim u članu 22. stav 1, podneta izjava (u daljem tekstu: ''izjava na fakturi''), koju izvoznik unosi na fakturu, dostavnicu ili bilo koji drugi komercijalni dokument koji dovoljno detaljno opisije proizvode o kojima je reč i tako omogućuje njihovu identifikaciju.

Odredbom člana 22. tačka 1. Protokola 3 propisano je da izjavu na fakturi iz člana 16. stav 1. tačka b) može da sačini ovlašćeni izvoznik u smislu člana 23. ili bilo koji izvoznik za bilo koju pošiljku koja se sastoji od jednog ili više paketa koji sadrže proizvode sa poreklom, čija ukupna vrednost ne prelazi 6.000 evra.

Odredbom člana 35. Protokola 3 je predviđeno da će se kazniti svako lice koje izradi ili omogući da se izradi dokument koji sadrži netačne podatke u cilju pribavljanja povlašćenog tretmana za proizvode.

Prvostepeni prekršajni sud je oglasio odgovornim okrivljenog zbog toga što je carinskim organima izneo netačne podatke o poreklu uvezene robe, za koje je mogao i morao znati da su netačni, te da je bio svestan da faktura sadrži netačne podatke o poreklu i da je znao da je navedena izjava o preferencijalnom poreklu data na osnovu nepostojeće dokumentacije, te da će prilaganjem fakture sa izjavom o poreklu ostvariti povlasticu, pa je pristao na ostvarenje povlastice, odnosno priznavanja preferencijalnog tarifnog tretmana.

U konkretnom slučaju, okrivljeni je prilikom uvoza robe stavio carinskim organima na procenu JCI sa fakturom izvoznika iz Francuske, koji (izvoznik) je, saglasno odredbama čl. 16. i 22. Protokola 3, odgovoran za tačnost podataka o poreklu robe. Po okončanju carinskog postupka stavljanja robe u slobodan promet, u skladu sa odredbama člana 33. Protokola 3, izvršena je naknadna provera uverenja o poreklu preko carinske administracije Francuske, pa je, na osnovu dostavljenog odgovora, za predmetnu robu utvrđeno da nije poreklom iz Republike Francuske, te nije stekla status preferencijalnog porekla.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, u postupku pred prvostepenim prekršajnim sudom nije dokazano da je okrivljeni odgovoran za prekršaj koji mu se stavlja na teret, imajući u vidu odredbu člana 18. stav 1. Zakona o prekršajima, kojom je propisano da fizičko lice odgovara za prekršaj koji mu se može pripisati u krivicu zato što je bilo uračunljivo i učinilo prekršaj sa umišljajem ili iz nehata, a bilo je svesno ili je bilo dužno i moglo biti svesno da je takav postupak zabranjen. U trenutku carinjenja okrivljeni je podneo svu traženu dokumentaciju za ostvarivanje povlašćenog tretmana za uvezene proizvode, što je nesumnjivo. Činjenica da je u kasnijem postupku, naknadnom proverom, utvrđeno da je podneta dokumentacija neverodostojna, a sačinjena je od strane izvoznika, može da bude osnov za utvrđivanje krivice uvoznika samo ako je on omogućio da se izradi dokumentacija koja sadrži netačne podatke u cilju pribavljanja povlašćenog tretmana za proizvode (član 35. Protokola 3), ali, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, krivica uvoznika u konkretnom slučaju nije utvrđena u sprovedenom carinskom, a ni prekršajnom postupku pred Prekršajnim sudom u Trsteniku.

Vrhovni kasacioni sud ističe da je za tačnost podataka o preferencijalnom poreklu robe unetih u fakturu odgovoran prvenstveno izvoznik koji o tome sačinjava izjavu na fakturi. Saglasno odredbama člana 23. Protokola 3, carinski organi zemlje izvoznice su dužni da nadziru korišćenje ovlašćenja ovlašćenog izvoznika i imaju pravo da to ovlašćenje oduzmu u istom trenutku kada ovlašćeni izvoznik više ne pruža garancije nužne za dokazivanje statusa proizvoda sa poreklom ili na neki drugi način nepotrebno upotrebljava ovlašćenje. Iz navedenog proizlazi da uvoznik nema obavezu da proverava tačnost izjave o preferencijalnom poreklu robe koju je dao izvoznik na fakturi i da od izvoznika traži svu dokumentaciju o poreklu robe, kako se neosnovano navodi u zahtevu za zaštitu zakonitosti.

Prema odredbi člana 287. stav 1. Zakona o prekršajima, pri rešavanju o zahtevu za zaštitu zakonitosti Vrhovni kasacioni sud će se ograničiti samo na ispitivanje povrede propisa na koji se javni tužilac poziva u svom zahtevu.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da ne postoji povreda propisa na koju se ukazuje u zahtevu, pa je, primenom odredbe člana 287. stav 3. Zakona o prekršajima, odlučio kao u dispozitivu.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 05.07.2018. godine, Przz 12/2018

Zapisničar                                                                                                                                   Predsednik veća – sudija

Vesna Mraković,s.r.                                                                                                                 Mirjana Ivić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić