Rž g 1480/2015 ponašanje suda

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž g 1480/2015
24.03.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Snežane Andrejević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku predlagača N.S. iz Č., koju zastupa S.P., advokat iz Č., odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Čačku R4 i 134/15 od 30.06.2015. godine, u sednici veća održanoj 24.03.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

DELIMIČNO SE PREINAČUJE rešenje Višeg suda u Čačku R4 i 134/15 od 30.06.2015. godine u stavu drugom izreke tako što se predlagaču N.S. iz Č., pored dosuđenog iznosa od 30.000,00 dinara, određuje naknada u iznosu od još 30.000,00 dinara, koja će se isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredeljenih za rad sudova, u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva predlagača za isplatu, dok se u preostalom delu stava drugog izreke žalba predlagača ODBIJA kao neosnovana i rešenje Višeg suda u Čačku R4 i 134/15 od 30.06.2015. godine se POTVRĐUJE.

ODBIJA SE zahtev predlagača za naknadu troškova žalbenog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Čačku R4 i 134/15 od 30.06.2015. godine, stavom prvim izreke predlagaču N.S. iz Č. dosuđena je naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Čačku I 3989/10 u iznosu od 30.000,00 dinara, koja će se isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredeljenih za rad sudova, u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva predlagača za isplatu. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev za isplatu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku preko dosuđenog iznosa, a do traženog iznosa od 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, kao neosnovan. Stavom trećim izreke određeno je da će po pravnosnažnosti ovog rešenja izdvojeni spisi predmeta biti dostavljeni Ustavnom sudu Republike Srbije, radi odluke po ustavnoj žalbi predlagača Už 4313/12 o zahtevu za zaštitu prava na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije, u vezi postupka koji se vodi u predmetu Osnovnog suda u Čačku iz stava prvog izreke rešenja i o zahtevu za naknadu materijalne štete u visini iznosa koji su opredeljeni rešenjem o izvršenju Opštinskog suda u Čačku I 1087/99 od 11.09.2009. godine.

Protiv navedenog rešenja, u odbijajućem delu odluke o pravičnoj naknadi, predlagač je blagovremeno izjavila žalbu, pobijajući prvostepeno rešenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijano rešenje na osnovu člana 8b stav 3. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ br.116/08... 101/13), u okviru ovlašćenja iz člana 386. u vezi sa članom 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11... 55/14) i članom 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ br.25/82..,„Službeni glasnik RS“ br.46/95... 6/15), na čiju primenu upućuje član 8v Zakona o uređenju sudova, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je žalba delimično osnovana.

U prvostepenom postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 1, 2, 3, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postupku na koje Vrhovni kasacioni sud, kao drugostepeni u ovom postupku, pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, predlagač N.S. iz Č. je 28.05.2012. godine Ustavnom sudu Republike Srbije podnela ustavnu žalbu, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i povrede prava na imovinu u predmetu Osnovnog suda u Čačku I 3989/10. Ustavna žalba je nakon stupanja na pravnu snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'' br. 101/13), dostavljena Apelacionom sudu u Kragujevcu, radi odlučivanja o zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a Apelacioni sud u Kragujevcu je rešenjem R4 g 119/14 od 11.08.2014. godine predmet ustupio na nadležnost Višem sudu u Čačku.

Nakon što je Vrhovni kasacioni sud rešenjem R1 650/14 od 11.09.2014. godine rešio sukob nadležnosti između Višeg suda u Čačku i Apelacionog suda u Kragujevcu (odredivši viši sud kao stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu), Viši sud u Čačku je izvršio uvid u predmet Osnovnog suda u Čačku I 3989/10 i konstatovao da je navedeni izvršni postupak započet podnošenjem predloga za izvršenje dana 24.08.1999. godine, od strane izvršnog poverioca N.S., ovde predlagača, protiv S.S. iz Č. kao izvršnog dužnika, radi fizičke deobe i duga, da je rešenje o izvršenju I 1087/99 doneto 31.08.1999. godine, a navedenim rešenjem je određeno da će se izvršenje sprovesti fizičkom deobom putničkog vozila marke „…“, pretvaranjem 30 idealnih delova navedenog vozila u realni deo, te predajom istog u svojinu i državinu poveriocu, kao i radi naplate iznosa od 3.298,20 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28.02.1999. godine i radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 7.716,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.02.1998. godine do isplate. U periodu od 03.05.2000. godine do 07.02.2006. godine izvršni sud nije preduzeo nijednu procesnu radnju u cilju sprovođenja izvršenja, a nakon što je izvršni poverilac 13.08.2009. godine predložila promenu sredstava izvršenja tako što će se izvršenje sprovesti prodajom nepokretnosti izvršnog dužnika, sud je rešenjem od 11.09.2009. godine dozvolio promenu izvršenja i naložio Službi za katastar nepokretnosti u Čačku da izvrši zabeležbu rešenja I 1087/99 od 11.09.2009. godine u javnim knjigama. Nakon sprovedenog postupka veštačenja i izjašnjenja na primedbe izvršnog dužnika, rešenjem I 3989/10 od 02.06.2011. godine Osnovni sud u Čačku utvrdio tržišnu vrednost nepokretnosti koja je predmet izvršenja (stan u ulici … u Č.), a dana 10.05.2012. godine donet je zaključak o prodaji navedene nepokretnosti. Ročišta za javnu prodaju zakazana su za 08.06.2012. godine, 06.07.2012. godine, 04.10.2012. godine i 30.11.2012. godine, a na ročištu za javnu prodaju, održanom 28.12.2012. godine, izvršni poverilac N.S. se javila kao kupac i ponudila početni iznos od 834.934,00 dinara, pa joj je zaključkom od 31.12.2012. godine sud dodelio nepokretnost. Prigovor trećeg lica M.U., koja je ukazala da sud nije mogao da proda nepokretnost koja je sa ½ idealnih delova u vlasništvu trećeg lica, a ne izvršnog dužnika, odbačen je kao nedoušten rešenjem I 3989/10 od 15.04.2013. godine. Istog dana 15.04.2013. godine Osnovni sud u Čačku je doneo zaključak kojim je nepokretnost predata izvršnom poveriocu N.S..

Međutim, rešenjem veća Osnovnog suda u Čačku Ipv (I br.182/13) od 18.11.2013. godine usvojen je prigovor izvršnog dužnika, kao i prigovor trećeg lica M.U., pa je rešenje Osnovnog suda u Čačku od 15.04.2013. godine ukinuto i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Istim rešenjem ukinuto je i rešenje Osnovnog suda u Čačku I 3989/10 od 17.05.2013. godine, kojim je prethodno odbijen zahtev izvršnog dužnika za otklanjanje nepravilnosti, nakon čega je izvršni sudija rešenjem I 3989/10 od 05.03.2014. godine usvojio zahtev za otklanjanje nepravilnosti izvršnog dužnika i trećeg lica i stavio van snage rešenje Osnovnog suda u Čačku I 3989/10 od 28.12.2012. godine (kojim je određeno da se održi ročište za prodaju neporetnosti) i zaključak I 3989/10 od 31.12.2012. godine o dodeli nepokretnosti izvršnom poveriocu N.S., te zaključak od 15.04.2013. godine o predaji nepokretnosti izvršnom poveriocu i poništena je prodaja nepokretnosti putem usmenog javnog nadmetanja. Potom je rešenjem I 3989/10 od 06.06.2014. godine treće lice M.U. upućena da pokrene parnični postupak protiv izvršnog poverioca. Podneskom od 19.06.2014. godine Osnovni sud u Čačku je obavešten da je parnični postupak pokrenut pred parničnim odeljenjem istog suda u predmetu P 1186/12. U daljem toku postupka, sud koji sprovodi izvršenje je zaključkom I 3989/10 od 11.09.2014. godine naložio izvršnom dužniku da u roku od pet dana od dana prijema sudu preda isprave o stvarima koje su navedene u izjavi o imovini od 19.11. i 11.12.2012. godine, a zaključkom od 03.10.2014. godine je izvršnom poveriocu je naloženo da se izjasni o daljem toku postupka.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, Viši sud u Čačku je rešenjem R4 i 109/14 od 27.10.2014. godine, koje je ispravljeno rešenjem tog suda od 17.11.2014. godine, utvrdio da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu I 3989/10, izvršnom sudu je naložio da postupak u navedenom predmetu okonča u najkraćem roku i istovremeno je odlučio da predlagaču ne dosudi naknadu za povredu prava u razumnom roku. Istim rešenjem predlagaču su dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 6.000,00 dinara. Odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv navedenog rešenja, Vrhovni kasacioni sud je rešenjem Rž g 382/14 od 18.03.2015. godine ukinuo prvostepeno rešenje u delu odluke o pravičnoj naknadi sadržanoj u stavu trećem izreke i u navedenom delu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, da bi u ponovnom postupku Viši sud u Čačku predlagaču na ime primerene naknade zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku dosudio iznos od 30.000,00 dinara.

Iz obrazloženja pobijanog rešenja proizlazi da je Viši sud u Čačku, prilikom određivanja primerene naknade predlagaču, imao u vidu da je izvršni postupak započet 1999. godine, kada je Opštinskom sudu u Čačku podnet predlog za izvršenje, da u vreme odlučivanja o podnetom zahtevu za suđenje u razumnom roku, nakon 15 godina trajanja postupka, izvršenje nije sprovedeno, niti je izvršni postupak okončan, da u navedenom predmetu izvršenja nije bilo posebno složenih činjeničnih i pravnih pitanja o kojima bi se sud izjašnjavao, da podnosilac zahteva svojim ponašanjem nije doprinela dužini trajanja izvršnog postupka i da je imala legitiman interes da sud sprovede izvršenje koje je određeno rešenjem o izvršenju I 1087/99 od 31.08.1999. godine. Uočeni su i periodi duže procesne neaktivnosti suda, imajući u vidu da u periodu od 03.05.2000. godine do 07.02.2006. godine izvršni sud nije preduzeo nijednu procesnu radnju u cilju sprovođenja izvršenja, a konstatovano je i da su pojedina ročišta u postupku odlagana zbog neuručenja poziva strankama, te da sud nije preduzimao radnje radi sankcionisanja procesne nediscipline stranaka.

Kod ovakvog stanja u spisima, Vrhovni kasacioni sud nalazi da se žalbom predlagača osnovano pobija visina dosuđene naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku, ukazivanjem da iznos od 30.000,00 dinara nije primeren utvrđenoj povredi prava na suđenje u razumnom roku i da je u navedenom delu pobijane odluke materijalno pravo pogrešno primenjeno. Primenom kriterijuma za ocenu dužine trajanja postupka kao što su složenost predmeta, postupanje suda, ponašanje predlagača i značaj spora za podnosioca zahteva, te ceneći sve okolnosti konkretnog slučaja, Vrhovni kasacioni sud nalazi da predlagaču pripada primerena naknada od još 30.000,00 dinara, odnosno u ukupnom iznosu od 60.000,00 dinara, te da će se ovim iznosom, uz meru ubrzanja postupka izrečenu rešenjem R4 i 109/14 od 27.10.2014. godine, ostvariti zakonom propisana svrha ovog postupka u smislu člana 8a i 8b Zakona o uređenju sudova. Stoga je pobijano rešenje delimično preinačeno u odbijajućem delu odluke o primerenoj naknadi, dosuđivanjem iznosa od ukupno 60.000,00 dinara predlagaču. Određivanje naknade u većem iznosu od navedenog ne bi odgovaralo okolnostima konkretnog slučaja, kriterijumima određivanja naknade, kao ni ekonomsko-socijalnim prilikama u Republici Srbiji i standardu života njenih građana, pa je u preostalom odbijajućem delu odluke o naknadi žalba odbijena kao neosnovana i prvostepeno rešenje je potvrđeno.

Delimično preinačenje prvostepenog rešenja u žalbenom postupku je neznatno uticalo na uspeh predlagača u postupku po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zbog čega je, ceneći okolnost da predlagač u drugostepenom postupku nije uspeo u pretežnom delu, primenom člana 28. Zakona o vanparničnom postupku u vezi člana 165. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud odbio zahtev predlagača za naknadu troškova žalbenog postupka.

Iz navedenih razloga, primenom člana 401. tačka 2. i 3. i člana 165. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Snežana Andrejević,s.r.