Rž g 1727/2015 nekažnjavanje procesne nediscipline

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž g 1727/2015
17.11.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Jasminke Stanojević i Biljane Dragojević, članova veća, u postupku predlagača D.Đ. iz B., čiji je punomoćnik K.V., advokat iz B., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu R4 g 129/15 od 11.05.2015. godine, u sednici održanoj 17.11.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PREINAČUJE SE rešenje Apelacionog suda u Beogradu R4 g 129/15 od 11.05.2015. godine tako što se utvrđuje da je predlagaču D.Đ. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Prvog osnovnog suda u Beogradu P 53637/10.

NALAŽE SE Prvom osnovnom sudu u Beogradu da preduzme sve neophodne mere kako bi se postupak u predmetu P 53637/10 okončao u što kraćem roku.

ODBIJA SE zahtev predlagača za određivanje primerene naknade.

OBAVEZUJE SE Republika Srbija da predlagaču na ime troškova postupka isplati 12.780,00 (dvanaesthiljadasedamstoosamdeset) dinara koji iznos će se isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredeljenih za rad sudova u roku od tri meseca, računajući od dana podnošenja zahteva predlagača za isplatu.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu R4 g 129/15 od 11.05.2015. godine, odbijen je zahtev predlagača kojim je tražio da se utvrdi da mu je u predmetu Prvog osnovnog suda u Beogradu P 53637/10 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, da se odredi rok od 90 dana za okončanje ovog postupka i da mu se dosudi naknada nematerijalne štete od 300.000,00 dinara.

Protiv navedenog rešenja predlagač je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijanog rešenja u smislu člana 386. u vezi člana 402. ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 55/14) na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ 25/82... „Službeni glasnik RS“ 46/95... 55/14), na čiju shodnu primenu upućuje član 8v Zakona o uređenju sudova, Vrhovni kasacioni sud je našao da je žalba osnovana.

U postupku nije učinjena povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tač. 1, 2, 3, 5, 7. i 9. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud, kao drugostepeni sud u ovom postupku pazi po službenoj dužnosti.

Uvidom u predmet na koji se zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku odnosi utvrđeno je da je predlagač kao tužilac podneo tužbu 2009. godine, protiv Republike Srbije – MUP i Z.M. radi naknade nematerijalne štete. Odgovor na tužbu Republike Srbije je dostavljen 13.07.2009. godine, a odgovor na tužbu tuženog Z.M. 06.11.2009. godine. Prvo ročište zakazano je za 25.06.2010. godine. To ročište je odloženo za 25.11.2010. godine radi uvida u krivične spise. Na ročištu 25.11.2010. godine konstatovano je da spisi nisu združeni, pa je ročište odloženo. Naredno ročište koje je zakazano za 11.03.2011. godine je odloženo jer nije pristupio tužilac, iako je bio prisutan njegov punomoćnik. Sledeće ročište koje je zakazano za 17.06.2011. godine nije održano jer su i tužilac i tuženi obavestili sud da ne mogu da pristupe na zakazano ročište. Sledeće ročište zakazano za 07.11.2011. godine je održano i na njemu je saslušan tuženi Z.M. Tužilac nije saslušan jer se nalazio u Okružnom zatvoru. Naredno ročište je održano 21.02.2012. godine kada je saslušan tužilac. Na istom ročištu punomoćnik tužioca je predložio medicinsko veštačenje, a punomoćnik tuženog saslušanje dva svedoka. U međuvremenu je sud izvršio uvid u krivične spise o čemu je sačinio belešku 22.03.2012. godine. Na ročištu održanom 21.05.2012. godine saslušani su svedoci i na istom ročištu tužiocu je naložena uplata predujma za veštačenje. Dana 03.10.2012. godine održano je još jedno ročište na kome je saslušan predloženi svedok. Punomoćnik tužioca je 21.01.2013. godine tražio rok radi dostavljanja dokaza o uplati predujma za troškove veštačenja. Nalog sudskog veštaka dostavljen je sudu 11.03.2013. godine. Ročište je održano 17.04.2013. godine na kome je punomoćnik tužioca predložio da se pozove veštak. Veštak je 10.07.2013. godine obavestio sud da je više puta pozivao tužioca na veštačenje, ali da se tužilac nije odazivao pozivima. Punomoćnik tužioca je 09.09.2013. godine zatražio da se ročište odloži sa predlogom da sudski veštak uzme predmet u rad. Sudski veštak je 25.11.2013. godine ponovo obavestio sud da tužilac nije pristupio i predložio sudu da promeni sudskog veštaka jer nije u mogućnosti da obavlja veštačenje u tom predmetu. Veštak je saslušan 27.11.2013. godine, a punomoćnik tužioca je predložio promenu ličnosti sudskog veštaka pa je određen drugi veštak. Ročište zakazano za 11.03.2014. godine je odloženo zbog zdravstvene sprečenosti sudije. U međuvremenu je dostavljen nalaz i mišljenje sudskog veštaka 16.07.2014. godine. Ročište od 03.03.2015. godine nije održano zbog bolesti sudije, a predmet je dodeljen u rad po odluci o izmeni godišnjeg rasporeda poslova 22.04.2015. godine drugom sudiji.

Zaključujući da je u ovom predmetu tužba podneta 2009. godine, da je od tada ukupno zakazano 14 ročišta od koga su dva odložena zbog bolesti sudije, da je od podnošenja tužbe do dostavljanja odgovora na tužbu proteklo četiri meseca zbog toga što tužilac nije dostavio tačnu adresu tuženog, da je prvo ročište usledilo odmah po dostavljanju odgovora 2010. godine (posle reforme pravosudnog sistema 2009. godine), da su na održanim ročištima izvođeni dokazi predlagani od strane parničnih stranaka, da su krivicom tužioca odložena tri ročišta zbog njegovog nepristupanja na saslušanje, kao i zbog toga što nije uplatio predujam za veštačenje, pored toga, ni veštačenje nije moglo biti blagovremeno obavljeno jer se tužilac nije odazivao pozivu sudskog veštaka, prvostepeni sud je zaključio da je pretežan doprinos dugom trajanju postupka na strani tužioca, u predmetu u kome nije zakonom propisana hitnost u postupanju, a koji je činjenično složen, odbio zahtev tužioca za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Osnovano se u žalbi ukazuje da je navedeno rešenje doneto uz pogrešnu primenu materijalnog prava.

Prema članu 32. stav 1. Ustava Republike Srbije svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.

Prema članu 8v Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova na postupak za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku shodno se primenjuju odredbe Zakona o vanparničnom postupku, a Zakon o vanparničnom postupku u članu 30. stav 2. propisuje shodnu primenu Zakona o parničnom postupku, u onim oblastima koje nisu regulisane tim zakonom.

Članom 10. ZPP propisano je da stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtevima i predlozima u razumnom roku, da postupak sprovede bez odugovlačenja, u skladu sa prethodno određenim vremenskim okvirom za preduzimanje parničnih radnji i sa što manje troškova.

Razumna dužina trajanja sudskog postupka zavisi od složenosti slučaja, ponašanja podnosioca zahteva kao stranke u postupku, postupanje nadležnog suda koji vodi postupak, kao i značaja i prirode postavljenog zahteva za stranku koja je pokrenula postupak.

Ceneći sve navedene kriterijume, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku jer je razlog dugog trajanja prvostepenog postupka nekorišćenje svih procesnih mogućnosti suda koji nije vodio računa o procesnoj disciplini stranaka, odnosno nije koristio zakonsku mogućnost za kažnjavanje tužioca zbog nepristupanja zakazanim ročištima ili donošenja odgovarajućih odluka u njegovom odsustvu iako je uredno pozvan na ročište. Zbog toga je prvostepeno rešenje preinačeno i utvrđena povreda prava. Istovremeno je odbijen zahtev predlagača za dosuđivanje primerene naknade zaključujući da je utvrđenje povrede prava i nalaganje okončanja postupka dovoljna satisfakcija za predlagača na čijoj strani se nalazi isključivi doprinos dugom trajanju postupka.

Odlukom Vrhovnog kasacionog suda sadržanom u stavu trećem izreke predlagaču su priznati troškovi postupka u iznosu od 12.780,00 dinara na osnovu člana 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku u vezi člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku i to u visini od 6.000,00 dinara za sastav predloga za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, 6.000,00 dinara za sastav žalbe, na osnovu tarifnog broja 13 Tarife o nagradama i naknadama za rad advokata (''Službeni glasnik RS'' 121/2012) i 780,00 dinara na ime takse na žalbu i odluku na osnovu Zakona o sudskim taksama (''Službeni glasnik RS'' 28/94... 93/2001) u skladu sa tarifnim brojevima 4 i 5 Taksene tarife.

Na osnovu člana 401. tač. 3. i 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Ljubica Milutinović,s.r.