Rž g 216/2016 novi zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž g 216/2016
10.02.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Slađane Nakić Momirović i Marine Govedarica, članova veća, u postupku predlagača Z.M. iz B., čiji je punomoćnik B.M., advokat iz B., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu R4 g 296/15 od 25.12.2015. godine, u sednici održanoj 10.02.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana žalba predlagača i POTVRĐUJE rešenje Apelacionog suda u Beogradu R4 g 296/15 od 25.12.2015. godine.

ODBIJA SE zahtev predlagača za naknadu troškova drugostepenog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu R4 g 296/15 od 25.12.2015. godine, odbijen su kao neosnovani zahtevi predlagača: za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu P 4598/15, za nalaganje Prvom osnovnom sudu u Beogradu i Višem sudu u Beogradu da preduzmu sve neophodne mere kako bi se postupak okončao u najkraćem roku, za određivanje primerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 250.000,00 dinara i za naknadu troškova postupka.

Protiv navedenog rešenja, predlagač je blagovremeno izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Odlučujući o žalbi predlagača, na osnovu člana 8b stav 3. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ broj 116/2008 ... 101/2013), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje primenom člana 386. u vezi člana 402. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 55/14), na osnovu člana 30. stav 2. zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ broj 25/82 ... „Službeni glasnik RS“ broj 6/15), na čiju primenu upućuje član 8v Zakona o uređenju sudova, pa je našao da žalba nije osnovana.

U postupku donošenja rešenja nisu učinjene bitne povrede postupka iz člana 374. stav 2. tačka 1, 2, 3, 5, 7. i 9. ZPP, na koje se u postupku po žalbi pazi po službenoj dužnosti. Osim toga u žalbi se konkretno ne navodi u čemu se učinjene bitne povrede postupka sastoje.

Predlagač je 19.08.2015. godine podnela zahtev na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Prvog osnovnog suda u Beogradu P 4598/15 (prethodni broj P 54258/10).

Apelacioni sud u Beogradu je pribavio spise Višeg suda u Beogradu Gž 5703/15, pa je, pored ostalog, utvrdio da je u toku parnični postupak koji se vodio pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu P 4598/15 i to počev od 12.12.2003. godine kada je predlagač, kao tužilac, zajedno sa A.M. i maloletnim J.M., podnela tužbu protiv tuženog D.m. iz B. i tuženog AD za osiguranje K. iz B., radi naknade štete zbog smrti supruga tužilje Z.M. i oca tužilaca A.M. i J.M. u saobraćajnom udesu. Predlagač je i ranije podnosila ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u ovom predmetu, kao i zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Ustavni sud je odlukom Už 1555/11 od 05.02.2014. godine usvojio ustavnu žalbu predlagača i utvrdio da je u ovom postupku povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku. Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu R4 g 475/14 od 08.08.2014. godine, usvojen je zahtev za zaštitu prava predlagača na suđenje u razumnom roku u predmetnom parničnom postupku, pa je naloženo Prvom osnovnom sudu u Beogradu da u najkraćem mogućem roku, ali ne dužem o četiri meseca od dana dostavljanja rešenja odluči po tužbenom zahtevu a takođe je predlagaču određena primerena naknada u iznosu od 80.000,00 dinara.

Polazeći od dužine trajanja postupka, složenosti konkretnog predmeta i njegovog značaja, ponašanja predlagača, te postupanja suda, Apelacioni sud je utvrdio da je neosnovan zahtev predlagača za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno je Apelacioni sud odbio zahtev predlagača. Naime, u ovom parničnom postupku je već utvrđena povreda prava predlagača na suđenje u razumnom roku i pružena joj je satisfakcija u vidu nalaganja da se ubrza parnični postupak i određivanja primerene naknade u iznosu od 80.000,00 dinara i to rešenjem R4 g 475/14 od 08.08.2014. godine. Od momenta kada je utvrđena povreda prava predlagača na suđenje u razumnom roku, pa do podnošenja novog zahteva za zaštitu prava, imajući u vidu sve navedene kriterijume, a posebno imajući u vidu doprinos predlagača trajanju postupka, po pravilnom zaključku iz pobijanog rešenja, nije došlo do nove povrede ovog prava.

Stoga je pravilno primenjeno materijalno pravo, pa kako se žalbenim navodima predlagača ne dovodi u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rešenja, žalba predlagača je odbijena.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u prvom stavu izreke, na osnovu odredbe člana 401. stav 1. tačka 2. ZPP, a u vezi odredbe člana 30.stav 2. ZVP.

Odluka o troškovima drugostepenog postupka kao u drugom stavu izreke doneta je na osnovu ovlašćenja iz člana 165. stav 1. u vezi člana 153. i 154. ZPP.

Predsednik veća–sudija

Milomir Nikolić,s.r.