Rev 1867/2019 vršenje roditeljskog prava

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1867/2019
24.05.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Gordana Glavonjić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Ivan Ćalović, advokat iz ..., radi vršenja roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 426/18 od 06.12.2018. godine, na sednici održanoj 24.05.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 426/18 od 06.12.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Čačku P2 245/17 od 15.05.2018. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da majka AA iz ... samostalno vrši roditeljsko pravo nad maloletnom VV, rođenom ...2004. godine, što je otac BB dužan priznati. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je prebivalište mal. VV na adresi majke AA. Stavom trećim izreke, utvrđeno je da otac BB samostalno vrši roditeljsko pravo nad mal. GG, rođenom ...2007. godine i mal. DD, rođenom ...2010. godine, što je majka AA dužna priznati. Stavom četvrtim izreke, utvrđeno je da je prebivalište mal. GG i mal. DD na adresi oca BB. Stavom petim izreke, uređen je način održavanja ličnih odnosa između dece i roditelja sa kojim deca ne žive, na način bliže određen ovim stavom izreke. Stavom šestim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilje AA kojim je tražila da se obaveže tuženi da na ime svog doprinosa za izdržavanje mal. VV plaća mesečno iznos od po 10.000,00 dinara počev od 14.07.2017. godine kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće. Stavom sedmim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev BB kojim je tražio da se obaveže majka AA da na ime svog doprinosa za izdržavanje mal. GG plaća mesečno iznos od po 12.000,00 dinara počev od 25.09.2017. godine, a za izdržavanje mal. DD iznos od po 12.000,00 dinara počev od 21.12.2017. godine pa ubuduće. Stavom osmim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 426/18 od 06.12.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana, žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom, sedmom i osmom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan, zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tuženog neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke iz vanbračne zajednice imaju troje dece i to mal. VV rođenu 2004. godine, mal. GG rođenu 2007. godine i mal. DD rođenu 2010. godine. Vanbračna zajednica između stranaka prestala je u julu 2017. godine kada je tužilja otišla da živi u ... jer je tamo pronašla posao. Po napuštanju vanbračne zajednice sva deca su se sa njom odselila u ... ali se prvo GG vratila u ..., a potom se vratila i DD, a VV je ostala sa njom u ... gde ide u sedmi razred osnovne škole. I tužilja i tuženi su zaposleni, imaju dobra primanja, adekvatno su situirani, sa adekvatnim okruženjem kako za njih same tako i za maloletnu decu. Prvostepeni sud je postupajući u skladu sa članom 270. Porodičnog zakona pribavio izveštaj Centra za socijalni rad u ... kao i Centra za socijalni rad u ..., Odeljenje ... i utvrdio da i otac i majka žive u prostranim nepokretnostima dobro opremljenim i da deca imaju svoje sobe prilagođene njihovim potrebama, da otac poznaje uzrasne i razvojne potrebe maloletne dece i ima kapacitet da odgovori na te potrebe, da je motivisan da mu deca budu poverena i želi da deca što više vremena provode zajedno, da treba očuvati vezu između dece, unapređivati i negovati i da su deca bliska sa oba roditelja, da su mal. DD i mal. GG zadovoljne u domaćinstvu oca i samim životom u ... gde idu u školu, da su zadovoljni sa svojim okruženjem i samim načinom kako se otac o njima stara, da u odgajanju pomaže BB majka koja je u penziji, vitalna, odmerena i staložena žena, a da je mal. DD izrazila želju da nastavi da živi sa ocem i ta njena želja je procenjena kao autentična. Sa druge strane, procenjeno je da deca imaju dobar kontakt sa majkom i sa tetkom sa kojom živi, da majka ima podršku svoje sestre i majke, da je svesna da GG želi da nastavi školu u ... i zbog toga ne želi da vrši pritisak na nju da se vrati u ... i želi da deca provode svaki vikend zajedno. Maloletna VV živi sa majkom u ..., adaptirala se na društvo i školu u ..., zadovoljna je novim načinom života, dobro funkcioniše u novom okruženju i ne želi da se ništa u tome menja.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilan je zaključak nižestepenih sudova koji se odnosi na vršenje roditeljskog prava jer su na osnovu izveštaja i mišljenja stručnog tima Centara za socijalni rad sa područja na kojima deca žive zaključili da je u najboljem interesu maloletne dece, u smislu odredbe člana 6. i člana 266. Porodičnog zakona i člana 3. Konvencije o pravima deteta, da vršenje roditeljskog prava nad maloletnom VV, koja je izrazila izričitu želju da živi sa majkom, bude povereno majci, a da vršenje roditeljskog prava nad maloletnom DD i maloletnom GG, koje su vezane za oca i njegovu porodicu, a samim tim idu i u školu u..., budu poverene ocu, ovde tuženom.

Stoga su neosnovani revizijski navodi da odluka o vršenju roditeljskog prava u pogledu mal. VV, nije u interesu maloletne dece jer su deca privržena jedna drugoj i da imaju jake uzajamne emocije, a ovo stoga što je pravilno uređen i model viđanja kako sa roditeljima tako i međusobni kontakt same dece, a kako je to određeno nižestepenim odlukama.

Odlučujući o poveravanju maloletne dece roditeljima na vršenje roditeljskog prava, kao i održavanju ličnih odnosa dece sa roditeljima i međusobno, pravilno su nižestepeni sudovi primenili odredbe člana 77. st. 1. i 3. Porodičnog zakona, a saglasno članu 61. stav 1. Porodičnog zakona uredili način održavanja ličnih odnosa maloletne dece sa roditeljem sa kojim ne žive na način određen nižestepenim odlukama.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilno su nižestepeni sudovi utvrdili da su lična svojstva i kapaciteti stranaka, kao roditelja, za brigu, staranje i vaspitanje u odnosu na maloletnu decu zadovoljavajući u svakom pogledu, da su roditelji podobni da im se deca povere na samostalno vršenje roditeljskog prava, da prepoznaju dečije potrebe i veoma su motivisani da nastave staranje o njima, i da su polazeći od nalaza i mišljenja oba Centra za socijalni rad, pravilno utvrdili da su se stekli zakonom propisani uslovi za odluku o poveravanju maloletne dece, na način kako je to učinjeno, s obzirom da njihovo ponašanje ukazuje na opredeljenje da žive u porodici sa roditeljem kojeg su sami izabrali. Naime, najbolji interes deteta podrazumeva udovoljavanje na najbolji mogući način njegovim emotivnim i razvojnim potrebama. Ovo načelo ima prednost pred ostalim interesima i prvenstveno podrazumeva potrebu za sigurnom, stabilnom i predvidivom okolinom u kojoj će se dete osećati voljeno, razvijati osećaj pripadanja, slobodno i nesmetano sticati iskustvo u druženju sa vršnjacima.

Pravilnom primenom odredbi čl. 154, 160. i 161. Porodičnog zakona, su nižestepeni sudovi odlučili o postavljenim zahtevima za izdržavanje dece nad kojima ne vrše roditeljsko pravo, te su pravilno odbili zahteve stranaka kao neosnovane.

Suprotno revizijskim navodima, nižestepeni sudovi su pravilno utvrdili mesečne potrebe dece, materijalne mogućnosti oba roditelja kao i činjenicu da je tuženi u povoljnijoj situaciji od tužilje, jer ona nema stambenu jedinicu u vlasništvu kao tuženi, da svaki roditelj može da podmiri utvrđene mesečne potrebe dece nad kojom vrši roditeljsko pravo, te je s obzirom na sve te činjenice suprotno navodima revidenta ocenjena kao pravilna odluka nižestepenih sudova u odnosu na obavezu roditelja u izdržavanju maloletne dece sa kojom ne žive.

Stoga su neosnovani revizijski navodi da je pobijanom odlukom pogrešno primenjeno materijalno pravo.

Vrhovni kasacioni sud nije detaljno obrazlagao ovu presudu u pogledu ostalih revizijskih navoda, budući da se istim ponavljaju žalbeni navodi na koje je apelacioni sud dao jasne i pravilne razloge koje u svemu prihvata i ovaj sud, primenom člana 414. stav 2. ZPP, a navode u reviziji kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje, Vrhovni kasacioni sud nije cenio, s obzirom da se revizija iz ovih razloga ne može izjaviti (član 407. stav 2. ZPP).

S obzirom da su nižestepeni sudovi pri rešavanju i ostalih pitanja pravilno primenili materijalno pravo i to model viđanja sa roditeljem sa kojim ne žive kao i međusobni odnos sestara, koji su prilagodili trenutnom stanju i potrebama dece, a da je zakonsko izdržavanje određeno na način koji zadovoljava potrebe dece, a ne ugrožava niti egzistenciju majke niti egzistenciju oca kao dužnika izdržavanja, odlučeno je kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća-sudija

Biserka Živanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić