Rev 3351/2019 održavanje ličnih odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3351/2019
17.10.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužilje-protivtužene AA iz ... (u daljem tekstu: tužilja), protiv tuženog-protivtužioca BB iz ..., sa boravištem u Republici ... (u daljem tekstu: tuženi), čiji su punomoćnici Mile Petković i Bojana Stojanović, advokati iz ..., radi izmene odluke o poveravanju deteta, visini izdržavanja i načinu održavanja ličnih odnosa, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 264/17 od 15.06.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 17.10.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

DELIMIČNO SE USVAJA revizija tuženog, pa se PREINAČUJE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž2 264/17 od 15.06.2018. godine u stavu trećem izreke, tako što se PRESUĐUJE:

UREĐUJE SE način održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta VV iz ... sa tuženim BB iz ..., sa boravištem u Republici ..., kao roditeljem sa kojim ne živi, na taj način što će tuženi viđati maloletno dete tokom prve polovine zimskog raspusta i 15 dana u prvoj polovini letnjeg raspusta i to tako što će mesto viđanja deteta biti u ..., u ... ili u .., u skladu sa iskazanom voljom deteta, te se utoliko menja presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž2 292/10 od 21.04.2010. godine u stavu trećem izreke.

U preostalom delu, ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 264/17 od 15.06.2018. godine - stava prvog, drugog, četvrtog i petog izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zaječaru P2 322/2011 od 11.03.2016. godine, stavom prvim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se uredi način održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta VV i njenog oca – tuženog BB na način da se njihovi kontakti ubuduće odvijaju u prisustvu majke kao zakonskog zastupnika deteta i da se na taj način izmeni presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž2 292/10 od 21.04.2010. godine u stavu trećem izreke, odnosno u delu koji se odnosi na uređenje ličnih odnosa između maloletnog deteta i oca. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtev tuženog kojim je tražio da se obaveže da doprinosi izdržavanju maloletnog deteta mesečnim iznosom od 100 evra, počev od dana podnošenja protivtužbe pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi ili dok se presuda ne izmeni, do 10-og u mesecu za tekući mesec, a preko zakonskog zastupnika - majke AA iz ..., te da se na taj način izmeni presuda Osnovnog suda u Zaječaru P2 104/14 od 23.09.2014. godine u stavu prvom izreke. Stavom trećim izreke, usvojen je protivtužbeni zahtev tuženog i uređen je način održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta VV sa ocem, ovde tuženim BB iz ..., tako što će dete provoditi kod oca svaki prvi i treći vikend u mesecu, počev od petka u 18 časova do nedelje u 18 časova, kao i dva državna i dva verska praznika, a po dogovoru sa majkom deteta, te je u tom smislu izmenjena presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž2 292/10 od 21.04.2010. godine u stavu trećem izreke- delu koji se odnosi na uređenje ličnih odnosa maloletnog deteta i oca. Stavom četvrtim izreke, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Dopunskom presudom Osnovnog suda u Zaječaru P2 322/2011 od 22.03.2017. godine, odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtev tuženog u delu kojim je tražio da se maloletno dete VV poveri njemu na samostalno vršenje roditeljskog prava, te da se na taj način izmeni presuda Opštinskog suda u Zaječaru P. 436/2009 od 16.06.2009. godine u stavu prvom izreke.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 264/17 od 15.06.2018. godine, stavom prvim izreke, ukinute su presuda Osnovnog suda u Zaječaru P2 322/2011 od 11.03.2016. godine u stavovima drugom, trećem i četvrtom izreke i dopunska presuda Osnovnog suda u Zaječaru P2 322/2011 od 22.03.2017. godine i presuđeno je tako što je: stavom drugim izreke odbijen kao neosnovan protivtužbeni zahtev tuženog u delu kojim je tražio da mu se maloletno dete VV poveri na samostalno vršenje roditeljskog prava i da se na taj način izmeni presuda Opštinskog suda u Zaječaru P 436/2009 od 16.06.2009. godine u stavu prvom izreke; stavom trećim izreke uređen je način održavanja ličnih odnosa između maloletnog deteta VV i tuženog BB, kao roditelja sa kojim ne živi, na taj način što će tuženi viđati maloletno dete tokom prve polovine zimskog raspusta i 15 dana u prvoj polovini letnjeg raspusta i to tako što će mesto viđanja deteta biti u ... i to u ... kao mestu gde dete živi, u skladu sa iskazanom voljom deteta, te je utoliko promenjena presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž2 292/10 od 21.04.2010. godine u stavu trećem izreke; stavom četvrtim izreke odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtev tuženog u delu kojim je tražio da se on obaveže da doprinosi izdržavanju svoje maloletne ćerke VV sa mesečnim iznosom od 100 evra, počev od dana podnošenja protivtužbe pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi ili dok se presuda ne izmeni, do 10-og u mesecu za tekući mesec, a preko zakonske zastupnice - majke AA, te da se na taj način izmeni presuda Osnovnog suda u Zaječaru P2 104/14 od 23.09.2014. godine u stavu prvom izreke; stavom petim izreke, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je, preko punomoćnika, blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 49/13- US, 74/13-US, 55/14 i 87/18 – u daljem tekstu: ZPP) i člana 208. Porodičnog zakona („Službeni glasnik RS“ broj 18/2005, 72/2011 i 6/2015), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tuženog delimično osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Drugostepeni sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP, na koju se u reviziji posebno ukazuje, jer je savesno i brižljivo ocenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze kao celinu i na osnovu rezultata celokupnog postupka, po svom uverenju, odlučio je koje će činjenice da uzme kao dokazane. Za svoju ocenu dokaza drugostepeni sud je dao dovoljne, jasne i argumentovane razloge, koje prihvata i Vrhovni kasacioni sud, a slobodno sudijsko uverenje se revizijom ne može pobijati. Navodi revizije o učinjenoj bitnoj povredi iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP ne mogu biti revizijski razlog. Takođe, po oceni revizijskog suda, drugostepeni sud je u obrazloženju pobijane presude ocenio sve bitne žalbene navode i o njima dao prihvatljive razloge za ovaj sud.

Prema činjeničnom stanju utvrđenom nakon otvaranja rasprave od strane drugostepenog suda, presudom Opštinskog suda u Zaječaru P 436/09 od 16.09.2009. godine, maloletno dete stranaka VV, rođena ... godine, poverena je majci, ovde tužilji, na samostalno vršenje roditeljskog prava. Istom presudom obavezan je tuženi da doprinosi izdržavanju maloletnog deteta sa 100 evra mesečno u dinarskoj protivvrednosti, počev od dana podnošenja tužbe u toj parnici pa dok za to postoje zakonski uslovi, i uređen je način viđanja oca sa maloletnim detetom po dva dana na tri meseca od 2010. godine u trajanju od godinu dana, u prisustvu majke, a radi adaptacije deteta na oca. Nakon perioda adaptacije uređen je način viđanja tako što bi otac provodio sa detetom po sedam dana zimskog i letnjeg raspusta u ..., u narednih godinu dana, a nakon toga po polovinu zimskog i letnjeg raspusta prema nahođenju oca, a u dogovoru sa majkom. Navedena presuda je preinačena presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 292/10 od 21.04.2010. godine u delu odluke o izdržavanju tako što je obavezan tuženi da na ime doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta plaća mesečno iznos od 120 evra, a preinačena je i odluka o načinu održavanja ličnih odnosa tuženog sa maloletnim detetom tako što je određeno da će maloletno dete sa ocem provoditi po dva dana na svaka tri meseca počev od 21.04.2010. godine do 20.04.2011. godine, kao i državne i verske praznike koji se priznaju po propisima Republike Francuske od 10 do 20 časova u prisustvu majke na teritoriji Republike Srbije, a počev od 21.04.2011. godine pa ubuduće po dva dana na svaka tri meseca, državne i verske praznike koji se praznuju po propisima Republike Francuske i 20 dana u letnjem periodu bez prisustva majke. Presudom Osnovnog suda u Zaječaru P2 104/2014 od 23.09.2014. godine obavezan je tuženi da na ime doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta plaća mesečno iznos od 160 evra, počev od 05.03.2014. godine pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi.

Tuženi je nakon razvoda braka sa tužiljom dobio sina GG, rođenog ... godine, a brak sa DD je zasnovao 06.10.2012. godine. Tužilja je u radnom odnosu na neodređeno vreme u Specijalnoj bolnici ... i prema obračunu zarade za februar 2011. godine ista je po tom osnovu ostvarila neto zaradu od 19.455,00 dinara mesečno. Tužilja sada ostvaruje zaradu od oko 30.000,00 dinara mesečno. Prema platnoj listi za tuženog koji radi u Opštini u gradu ... u Republici ... od 31.02.2009. godine isti je ostvario neto zaradu od 674,51 evro. Za oktobar 2011. godine njegova neto zarada je iznosila 749,38 evra, a za april 2011.godine 731,68 evra. Maloletna VV ima redovne potrebe koje odgovaraju njenom uzrastu i za njeno izdržavanje je potrebno izdvojiti oko 200 evra mesečno (po proceni majke). Tuženi dolazi u ... jednom do tri puta godišnje, koliko mu to posao dozvoljava. Njegova trenutna mesečna zarada je 1.200 evra, u ... ima svoj stan i plaća samo troškove održavanja. Živi u ... sa trećom suprugom sa kojom ima ćerku ĐĐ, rođenu ... godine. Supruga tuženog ostvaruje pravo na naknadu na ime porodiljskog odsustva u iznosu od oko 300 do 350 evra i tu naknadu će ostvarivati oko tri godine. Za izdržavanje maloletnog sina GG tuženi plaća mesečno 80 evra. Maloletna VV je nakon raskida zajednice života roditelja poverena majci, ovde tužilji, na samostalno vršenje roditeljskog prava, uz pravo da viđa oca na način regulisan presudom Opštinskog suda u Zaječaru P 436/09 od 16.09.2009. godine. U naknadno vođenim sudskim postupcima, tuženi je navodio da presuda nije ispoštovana u delu viđanja maloletnog deteta i da je sa tužiljom pokušavao da se dogovori oko viđanja, ali da ona to nije želela i da je dogovor uspeo da postigne sa njenim roditeljima i sestrom. Tužilja je tada navodila da su njeni roditelji i sestra odobravali viđanje deteta sa tuženim mimo njenog znanja. Tužilja uz pomoć svojih roditelja brine o maloletnom detetu, o njenom zdravlju, vaspitanju, školovanju, obezbeđuje redovnu ishranu, odeću, obuću i igračke, te adekvatno obavlja svoje roditeljske dužnosti i pruža detetu emocionalnu podršku i ljubav. Maloletno dete je više vezano za majku nego za oca jer je od rođenja bila upućena na nju. Živi sa majkom u konfornom i lepo sređenom stanu u kojem ima svoju sobu. Stručni tim Centra za socijalni rad u ... je naveo da su iz razgovora sa tuženim dobili informaciju da zbog poremećenih odnosa majka onemogućava kontakt deteta sa ocem i da se njihovo viđanje nikada nije realizovalo na način određen presudom. Otac ostvaruje kontakt sa detetom preko telefona i interneta, a izražava želju da više vremena provodi sa detetom, da provodi po 20 dana letnjeg i zimskog raspusta i da dete vodi u ... gde bi imalo dobre uslove za boravak. Prema dopunskom mišljenju Centra za socijalni rad, oba roditelja su motivisana da brinu o maloletnom detetu i imaju odgovarajuće kapacitete i mogućnosti za to. Maloletno dete je odraslo u porodici majke za koju je jako emotivno vezana i u njenom je najboljem interesu da ostane u porodici majke. U cilju sticanja porodičnog identiteta izuzetno je važno da maloletno dete ostvari relacije sa oba roditelja i da u skladu sa tim ima redovne kontakte sa ocem. U dopuni nalaza i mišljenja od 02.04.2015. godine, Centar za socijalni rad je izneo mišljenje da otac želi da viđa maloletno dete 45 dana u toku letnjeg raspusta, koje vreme bi dete sa njim provodilo i u ... i u ..., dok se majka protivila da dete odlazi u porodicu oca i predložila je da viđanje za početak bude u ..., dok se dete ne prilagodi da sa ocem provodi duže vremenske periode. Dete je prilikom poslednjeg susreta navodilo da želi da se sa ocem viđa u ... . Dete bi trebalo pripremiti za viđanje sa ocem od strane majke kako bi dete postepeno prihvatilo da vreme provodi i u porodici oca, kako u ... tako i u ... . U dopuni nalaza i mišljenja od 20.11.2015. godine, Centar za socijalni rad u ... je ponovio važnost ostvarivanja relacije deteta sa oba roditelja i naveo je želje i predloge svakog od roditelja vezane za način održavanja ličnih odnosa oca i maloletnog deteta, ali nije izneo konkretan predlog vezan za način organizovanja održavanja ličnih odnosa. U konačnom izveštaju Centra za socijalni rad u ... od 31.05.2018. godine navedeno je da je maloletna VV sada učenica petog razreda osnovne škole, da ostvaruje odličan uspeh i da pored školskih obaveza ima puno vannastavnih aktivnosti, da pohađa muzičku školu, ide na časove engleskog i trenira tenis i odbojku. Maloletna VV se tokom razgovora izjasnila da želi da živi sa majkom kao i do sada, ali da želi da viđa oca za vreme raspusta kada on dođe u ... i da za sada ne želi da ide bez majke u ... . Prema mišljenju Centra, nisu uočeni osnovi za izmenu odluke o vršenju roditeljskog prava, jer nema naznaka da je majka kompromitovala svoje roditeljske sposobnosti time što je maloletnom detetu dala da proba pivo iz čašice tokom porodičnog ručka. U pogledu modela viđanja maloletnog deteta sa ocem, a kod činjenice da je dete stranaka sada školskog uzrasta, mišljenje Centra za socijalni rad je da je celishodno da se viđanje deteta sa ocem uredi tokom školskih raspusta i to polovinu zimskog raspusta i 15 dana u prvoj polovini letnjeg raspusta, s`tim da mesto viđanja treba da bude u ... .

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, drugostepeni sud je pravilno primenio materijalno pravo kada je odlučio da ne menja ranije donetu sudsku odluku kojom je maloletno dete parničnih stranaka povereno majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, nalazeći da je u aktuelnoj porodičnoj situaciji takva odluka i dalje u najboljem interesu maloletnog deteta, u smislu odredbi člana 6. i 266. Porodičnog zakona i člana 3. Konvencije o pravima deteta.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da se revizijom neosnovano pobija pravnosnažna presuda u delu odluke o vršenju roditeljskog prava.

Naime, najbolji interes deteta je imperativni kriterijum prilikom preduzimanja svih aktivnosti i odlučivanja o pitanjima koja se tiču prava deteta i to je pravni standard koji sud procenjuje u svakom konkretnom slučaju u zavisnosti od okolnosti slučaja. Pri tome, sudovi su dužni da pre donošenja odluke o zaštiti prava deteta ili o vršenju roditeljskog prava zatraže nalaz i stručno mišljenje od organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima, shodno odredbi člana 270. Porodičnog zakona, ali i da posvete dužnu pažnju mišljenju deteta spram njegovih godina i zrelosti, shodno odredbama člana 266. istog zakona.

Navodi revizije se pretežno odnose na ocenu dokaza izvedenih u postupku rasprave pred drugostepenim sudom i u vezi sa tim nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Prema oceni Vrhovnog kasacionog suda drugostepeni sud je, suprotno navodima revizije, pravilno i u skladu sa članom 8. ZPP cenio sve dokaze izvedene u postupku koji su od značaja za odluku o vršenju roditeljskog prava, a posebno nalaz i stručno mišljenje nadležnog organa starateljstva u prema kome se tužilja adekvtano stara o maloletnom detetu stranaka od rođenja i nisu kompromitovane njene roditeljske sposobnosti i kapaciteti da i dalje samostalno vrši roditeljsko pravo na adekvatan način. Pri tome, drugostepeni sud je pravilno cenio i neposredno izraženo mišljenje maloletnog deteta koje je jasno izrazilo svoju autentičnu želju da i dalje živi sa majkom. Samim tim, po oceni revizijskog suda, u aktuelnoj porodičnoj situaciji stranaka nije u najboljem interesu maloletnog deteta da bude poverena ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava, jer bi to zahtevalo velike promene u smislu prilagođavanja deteta novom načinu i mestu života, budući da tuženi živi sa svojom novom porodicom u ... . U aktuelnoj sitiaciji, najbolji interes deteta je da se ne menja dosadašnja odluka o samostalnom vršenju roditeljskog prava od strane majke, uz redovno viđanje oca u cilju očuvanja porodičnog identiteta.

Međutim, u pogledu načina održavanja ličnih odnosa maloletne VV sa tuženim kao roditeljem sa kojim ne živi, osnovano se revizijom ukazuje da pobijana odluka drugostepenog suda da se viđanje odvija samo u mestu prebivališta deteta (...) nije prilagođena njenom najboljem interesu. Naime, u pogledu modela viđanja nadležan organ starateljsta je u konačnom izveštaju od 31.05.2018. godine izneo mišljenje da je zbog školskih obaveza maloletne VV celishodno da se njeno viđanje sa ocem, koji živi i radi u inostranstvu, odvija isključivo tokom školskih raspusta (polovinu zimskog raspusta i 15 dana u prvoj polovini letnjeg raspusta) i da njihovo viđanje, prema želji deteta, bude u ... . Centar za socijalni rad se nije izjašnjavao u kom mestu u ... treba da se odvija njihovo viđanje, dok je maloletno VV izrazila želju da viđa oca kako u ... tako i u ..., gde tuženi ima stan i gde boravi kada dođe u ... . Shodno navedenom, odluka suda da se viđanje odvija isključivo i samo u ... nije opravdana izvedenim dokazima, jer ne postoji izričit predlog organa starateljstva u tom pravcu, niti je to izričita volja maloletnog deteta. Vrhovni kasacioni sud prihvata navode revizije da takva odluka onemogućava tuženog da lične odnose sa svojim detetom održava uz kvalitetno provedeno zajedničko vreme u njegovom stanu u ..., gde ima sve uslove za detetov prijatan boravak tokom raspusta, što bi i bilo u najboljem interesu deteta budući da je viđanje određeno u kontinuitetu od nekoliko dana tokom raspusta. Maloletna VV je aktuelno uzrasta ... godina, koji je dovoljan da bez prisustva majke provodi periode raspusta sama sa ocem u njegovom domu u ..., u skladu sa iskazanom voljom, uz angažovanje majke da je na pravi i afirmativan način pripremi za boravak kod oca.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom odredbe člana 416. stav 1. ZPP delimično preinačio pobijanu presudu u delu odluke o održavanju ličnih odnosa maloletnog deteta i roditelja sa kojim ne živi, kao u stavu prvom izreke ove presude.

Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da revizija tuženog ne sadrži posebne razloge u delu odluke o izdržavanju malolentog deteta, pa odluku nije ispitivao u tom delu.

Sa iznetih razloga, u preostalom delu Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, primenom člana 414. stav 1. ZPP, bez detaljnog obrazlaganja svoje odluke u smislu odredbe stav 2. istog člana.

Odluka o delimičnom preinačenju drugostepene presude po oceni Vrhovnog kasacionog suda ne utiče na pravilnost odluke da svaka stranka treba da snosi svoje troškove ove parnice, koja je i dalje u skladu sa razlozima pravičnosti, u smislu člana 207. Porodičnog zakona.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić