Rev 4608/2018 3.1.1.4.1 sticanje svojine pravnim poslom

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4608/2018
30.10.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića, dr Ilije Zindovića, Branislava Bosiljkovića i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Mikeš, advokat iz ..., protiv tuženih Grada Novog Sada, koga zastupa Pravobranilaštvo Grada Novog Sada, DOO „BB“ iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Koprić, advokat iz ..., VV i GG, oboje iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Mihailo Korać, advokat iz ..., DD iz ..., čiji je punomoćnik Gordana Kovačević, advokat iz ... i Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi utvrđenja i po protivtužbi tuženog-protivtužioca Grada Novog Sada, protiv tužilje-protivtužene AA iz ..., radi predaje poseda, odlučujući o reviziji tuženog-protivtužioca Grada Novog Sada izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 777/18 od 19.04.2018. godine, u sednici održanoj 30.10.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog-protivtužioca Grada Novog Sada izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 777/18 od 19.04.2018. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog-protivtužioca Grada Novog Sada izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 777/18 od 19.04.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 8971/2014 od 08.09.2017. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen primarni tužbeni zahtev i utvrđeno da je tužilja AA vlasnik jednoiposobnog stana broj ..., površine 33 m2, na ... višestambene zgrade u ul. ... broj ..., sagrađene na parceli broj ..., upisan kod RGZ SKN ... u LN br. ... KO ..., pa su obavezani tuženi Grad Novi Sad, DOO „BB“, VV, GG, DD i Republika Srbija da joj priznaju to pravo i trpe da se tužilja na osnovu ove presude uknjiži kao vlasnik opisanog stana. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen prigovor apsolutne nenadležnosti suda istaknut od strane tužene Republike Srbije pa je odbačena tužba u delu primarnog zahteva kojim je tužilja tražila da sud naloži RGZ Službi za katastar nepokretnoti Novi Sad II da u LN br.... KO ... na jednoiposobnom stanu broj ..., površine 33 m2 na ... višestambene zgrade u ul. ... broj ..., sagrađene na parceli broj ..., a na osnovu ove presude, odmah izvrši uknjižbu prava vlasništva u korist tužilje. Stavom trećim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog-protivtužioca Grada Novog Sada kojim je tražio da sud obaveže tužilju-protivtuženu AA da tuženom-protivtužiocu preda slobodan od lica i stvari jednoiposoban stan broj ... na ... spratu (...) upisan u javne knjige kod RGZ u LN br. ...KO ... u višestambenoj zgradi u ul. ... broj ..., sagrađen na parceli broj ... u površini od 33 m2, čija površina prema glavnom arhitektonsko-građevinskom projektu stambeno-poslovne zgrade spratnosti Su+P+4+M i Su+P+3+M u ..., u ul. ... broj ... izgrađenom od strane projektnog biroa „ĐĐ“ iz ... pod br. ... od juna 2004. godine iznosi 33,50 m2. Stavom četvrtim izreke, obavezani su tuženi Grad Novi Sad, DOO „BB“ i VV GG, DD i Republika Srbija da tužilji solidarno naknade troškove parničnog postupka od 314.550,00 dinara. Tužilja je oslobođena od troškova plaćanja sudskih taksa u ovom postupku.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 777/18 od 19.04.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijene su žalbe tuženih Grada Novog Sada, DOO „BB“ i Republike Srbije, a žalbe tuženih VV, GG i DD su usvojene, pa je presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P 8971/2014 od 08.09.2017. godine potvrđena u pobijanom delu odluke o tužbenom zahtevu u stavu prvom izreke, u pobijanom delu odluke o protivtužbenom zahtevu u stavu trećem izreke i u delu odluke o troškovima postupka u odnosu na tužene Grad Novi Sad, DOO „BB“ i Republiku Srbiju. Preinačne je odluka o troškovima postupka u odnosu na tužene VV, GG i DD, tako što je u tom delu tužbeni zahtev odbijen. Obavezana je tužilja da tuženoj DD naknadi troškove drugostepenog postupka od 46.000,00 dinara. Odbijen je zahtev tuženih DOO „BB“ i Republike Srbije za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi- protivtužilac Grad Novi Sad je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa, pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava.

Tužilja-protivtužena je podnela odgovor na reviziju, a odgovor na reviziju je podnela i tužena DD.

Odlučujući o izuzetnoj dozvoljenosti revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 72/11 i 55/14), na čiju primenu upućuje član 506. stav 2. istog zakona, Vrhovni kasacioni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog- protivtužioca.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog-protivtužioca Grada Novog Sada koji su propisani članom 404. stav 1. ZPP. U konkretnom slučaju, tužilja je tužbenim zahtevom tražila utvrđenje prava svojine na određenoj nepokretnosti – stanu, a protivtužbom tuženi Grad Novi Sad je tražio da se obaveže tužilja da tuženom isti stan preda slobodan od lica i stvari. Međutim, revizija je usmerena na razrešenje činjeničnog pitanja konkretnog spora, kao i pravilnost ocene dokaza koji su izvedeni tokom postupka, što nisu razlozi za odlučivanje o posebnoj reviziji. Osim toga, uz reviziju nisu dostavljene pravnosnažne presude kojima je u identičnoj ili sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji doneta drugačija odluka, što bi bilo od uticaja na odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj radi ujednačavanja sudske prakse.

Iz navedenih razloga Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog-protivtužioca nije dozvoljena.

Tužba u ovoj parnici podneta je 12.07.2010. godine sa zahtevom za utvrđenje prava svojine na određenoj nepokretnosti, a vrednost predmeta spora koja je označena u tužbi je 360.000,00 dinara. Protivtužba tuženog Grada Novog Sada podneta je 06.06.2011. godine sa zahtevom za predaju u posed istog stana na kojem je tužilja tražila utvrđenje prava svojine i vrednost predmeta spora označena u protivtužbi je 360.000,00 dinara. U konkretnom slučaju, protivtužbeni zahtev je formulisan tako da sa tužbenim zahtevom čini neodvojivu celinu i svako rešenje tužbenog zahteva bi bilo istovremeno i rešenje protivtužbenog zahteva, imajući u vidu da tužilja traži utvrđenje prava svojine na određenoj nepokretnosti – stanu, a da se protivtužbom tuženog Grada Novog Sada traži da tužilja preda isti stan slobodan od lica i stvari tuženom-protivtužiocu. Kako je reč o prejudicijelnoj protivtužbi, vrednost predmeta spora se procenjuje u ukupnoj vrednosti za koju stranka koja izjavljuje reviziju nije uspela, a ukupna vrednost predmeta spora po tužbi i protivtužbi je 7.117,37 evra u dinarskoj protivvrednosti prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe i protivtužbe.

Članom 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Kako je pobijani deo pravnosnažne presude ispod dinarske protivvrednosti od 40.000 evra, što je zakonski cenzus za izjavljivanje revizije u smislu člana 403. stav 3. ZPP, to revizija tuženog-protivtužioca nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća-sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić