Rev 906/2021 3.1.4.18.1; mere zaštite

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 906/2021
31.03.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Vesne Subić, članova veća, u parnici tužioca maloletnog AA iz ..., koga zastupa majka BB iz ..., čiji su punomoćnici Jovan Stanojčić i Vladislav Maletić, advokati iz ..., protiv tuženog VV iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Stolić, advokat iz ..., radi zaštite od nasilja u porodici, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2. 430/20 od 12.11.2020. godine, u sednici od 31.03.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2. 430/20 od 12.11.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Rumi P2. 54/20 od 03.09.2020. godine, stavom prvim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev za utvrđenje da je tužilac pretrpeo nasilje u porodici od strane tuženog dana ...2019. godine na način opisan izrekom, i odbijen je zahtev za određivanje mera zaštite od nasilja u porodici navedenih ovim delom izreke. Stavom drugim izreke zakonska zastupnica maloletnog tužioca je obavezana da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 160.500,00 dinara. Stavom trećim izreke odbijen je predlog za određivanje privremene mere.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2. 430/20 od 12.11.2020. godine, stavom prvim izreke delimično je odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u delu kojim je odlučeno o tužbenom zahtevu. Preinačena je odluka o troškovima postupka tako što je tuženom dosuđen iznos od 141.000,00 dinara. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešene primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. važećeg Zakona o parničnom postupku - ZPP i utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se određeno ne ukazuje na bitne povrede postupka iz člana 407. stav 1. ZPP zbog kojih se revizija može podneti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, brak tuženog i zakonske zastupnice maloletnog tužioca razveden je prvnosnažnom presudom od ...2016. godine, kojom je samostalno vršenje roditeljskog prava povereno majci i uređen je način održavanja ličnih odnosa deteta sa ocem. Maloletni tužilac rođen je ...2014. godine. Kritičnom prilikom dana ...2019. godine tuženi je preuzeo dete od zakonske zastupnice i doveo ga svojoj kući, u kojoj zajedno sa njim žive njegovi roditelji i brat. Tog dana tuženi je sa detetom otišao na njivu, a tokom noći je sa njim prespavao u kući koja se nalazi na susednoj parceli u odnosu na roditeljsku kuću. Tuženi je narednog dana otišao na posao, a o detetu su brinuli njegovi roditelji do popodnevnih časova. Dete je vreme provodilo sa dedom u šetnji i igranju u parku, a zatim i u dvorištu, gde je preskakao drvenu ogradu i vozio bicikl u pratnji strica. Nakon što je tuženi predao dete majci, ona je uočila otok u predelu genitalija, i dete se žalilo na bolove, pa je nakon pregleda u domu zdravlja dete upućeno na pregled na Institut za zdravstvenu zaštitu dece i omladine Vojvodine, gde je pregledan narednog dana i utvrđeno da je zadobio povredu u vidu otoka i krvnog podliva u predelu genitalija, te da nije došlo do trajnog ili znatnog narušenja funkcija tog dela tela i da se radi o lakoj telesnoj povredi. Rešenjem Osnovnog suda u Rumi od 23.10.2019. godine usvojen je predlog OJT Ruma za produženje hitne mere zaštite kojom je naloženo tuženom da ne kontaktira sa detetom. Tuženom je određen pritvor rešenjem tog suda od 23.10.2019. godine, a pritvor je ukinut rešenjem od 30.10.2019. godine nakon čega je doneto rešenje o obustavi istrage za krivično delo nasilja u porodici zbog nedostatka dokaza da je tuženi izvršio navedeno krivično delo prema maloletnom tužiocu. Prema nalazu i mišljenju sudskog veštaka medicinske struke, prilikom povređivanja deteta upotrebljena je sila lakog intenziteta koja je delovala lokalno samo na kožu genitalija, s tim što se veštak izjasnio da su preskakanje ograde i vožnja bicikla znatno podesniji mehanizam za nastanak te vrste povrede nego što je to udarac varjačom, kako je u tužbi tvrdila zakonska zastupnica deteta. Takođe, kod deteta prilikom pregleda nisu utvrđeni znaci mehaničkog povređivanja u okolnim predelima tela. Prema nalazu i mišljenju psihologa, utvrđeno je da je dete prihvatalo saradnju, ali da je o spornom događaju dalo opis koji je nejasan, konfuzan i kontradiktoran. Dete je izražavalo pozitivan stav prema oba roditelja, i uočena je identifikacija sa očevom figurom. Dete je urednog intelektualnog razvoja u skladu sa uzrastom, a nejasan opis kritičnog događaja prouzrokovan je očiglednom preplavljenošću mišljenja deteta emocijama koje oseća prema roditeljima. Iz nalaza i mišljenja psihologa u delu koji se odnosi na razgovor sa tuženim, proizilazi da je on veoma emotivno vezan za sina, da ne poseduje osobine koje bi se mogle oceniti psihopatološkim, iako je naglašena agresivna crta ličnosti. Prema izjašnjenju Centra za socijalni rad opštine Ruma od 04.06.2020. godine, iz nalaza sudskog veštaka i psihologa ne može se zaključiti da je nad maloletnim tužiocem izvršeno nasilje od strane oca, ali se može eventualno govoriti o propuštenom konstantnom nadzoru nad detetom u periodu kada je boravio kod oca, s obzirom da su preskakanje ograde i vožnja biciklom podesni za nastanak povrede. Nakon kritičnog događaja, viđenje deteta i oca i dalje se odvijalo uobičajeno prema presudi kojom je uređeno održavanje ličnih odnosa. Zaključak ove ustanove je da nije primereno i svrsishodno izricanje mere zaštite od nasilja u porodici ukoliko se utvrdi da otac nije vršio nasilje. Protiv tuženog više nije bilo novih prijava vezanih za nasilje nad detetom. Pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Rumi od 25.12.2019. godine tuženi je oglašen krivim zbog krivičnog dela nedavanje izdržavanja, a osuđen je i zbog krivičnog dela nasilja u porodici izvršenog ...2018. godine prema bivšoj supruzi.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u nižestepenim presudama primenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtev za utvrđenje da je tuženi kritičnom prilikom izvršio nasilje u porodici i da se odrede mere zaštite od nasilja u porodici.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da u postupku nije dokazano da je tuženi nad maloletnim tužiocem kritičnom prilikom izvršio nasilje u porodici u smislu člana 197. stav 1. Porodičnog zakona, odnosno da je ispoljavao ponašanje koje bi ugrozilo detetov telesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo. Iz nalaza i mišljenja sudskog veštaka medicinske struke i psihologa, koji su potvrđeni izjašnjenjem Centra za socijalni rad opštine Ruma od 04.06.2020. godine, proizilazi da je maloletni dečak emotivno vezan za oba roditelja, da se identifikuje sa ocem i da je do nejasnih i kontradiktornih odgovora na pitanja o kritičnom dogovoru došlo usled uzrasta deteta i njegovog instruiranja od strane roditelja, kao posledice konfliktnih odnosa bivših supružnika. Kod maloletnog deteta nije utvrđeno postojanje negativnih emocija u odnosu na oca, koji nema psihopatoloških poremećaja i privržen je detetu. Ovakve zaključke potvrđuje i to što se nakon kritičnog događaja viđanje deteta i oca odvija uobičajeno i da više nije bilo novih prijava vezanih za nasilje oca nad detetom. S obzirom na navedeno, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da nije bilo zakonskih uslova za određivanje mera zaštite od nasilja u porodici u smislu člana 198. Porodičnog zakona.

Suprotno revizijskim navodima, u nižestepenim presudama detaljno su analizirane činjenice o kritičnom događaju dana ...2019. godine, i utvrđene bitne činjenice na osnovu iskaza tuženog, ali i njegovih roditelja, koji su u saglasnosti sa nalazom i mišljenjem veštaka, koji se izjasnio na okolnosti mogućeg mehanizma povređivanja maloletnog tužioca i naveo da je podesniji način izazivanja takvih povreda preskakanje ograde i vožnja bicikla. Nalazom i iskazima psihologa objašnjeni su razlozi detetovih konfuznih i protivrečnih odgovora o događajima kritičnom prilikom, pa se ne može prihvatiti tvrdnja revizije da je do povređivanja deteta došlo upravo na način opisan u tužbi. To što tuženi kritičnom prilikom nije na adekvatan način vodio brigu o detetu, odnosno što mu je bilo dopušteno da preskače ogradu i vozi bicikl, ne dovodi do odgovornosti tuženog za nasilje u porodici u smislu čl. 197. i 198. Porodičnog zakona.

Neosnovano se revizijom ukazuje na propuste nadležnog centra za socijalni rad, odnosno da je stručnu odluku prepustio na mišljenje sudu, jer su veštačenje vršili i sudski veštak medicinske struke i psiholog, te da je centar za socijalni rad dao izjašnjenje i zaključak u konkretnom slučaju.

Navodima revizije kojima se ističe da su u presudama iz nalaza veštaka bili izvedeni pogrešni zaključci o kritičnom događaju, da nije sa sigurnošću utvrđeno na koji način je došlo do povrede deteta i da nije na adekvatan način uzeta u obzir detetova povreda, nisu od značaja za donošenje drugačije odluke, jer ne dovode u sumnju činjenično stanje koje je pravilno utvrđeno. To što je tuženi krivičnom presudom pravnosnažno osuđen zbog nasilja nad bivšom suprugom takođe nije od značaja na pravilnost presuđenja.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća-sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić