U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužilaca AA, BB, VV, GG, DD, ĐĐ, EE, ŽŽ, ZZ i II, svi iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Jovan Stanojević, advokat iz ..., protiv tuženog JJ, čiji je punomoćnik Ivan Todorović, advokat iz ..., radi isplate dela zarade i uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 br. 3563/18 od 05.03.2019. godine, na sednici održanoj dana 30.10.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 br. 3563/18 od 05.03.2019. godine.

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požarevcu P1 broj 223/18 od 07.08.2018. godine, stavovima 1-10 izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev svakog od tužilaca, kojim je traženo da se tuženi obaveže da im na ime manje isplaćene neto zarade po osnovu stimulacije za period od 01.07.2006. godine do 30.06.2009. godine, isplati iznose bliže navedene u ovim stavovima izreke, sa pripadajućom kamatom počev od 30.07.2009. godine, kao i da im uplati razliku propisanih doprinosa navedeni iznos Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje. Stavom 11 izreke, obavezane su tužioci da tuženom naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 568.300,00 dinara, odnosno svako od tužilaca iznos od po 47.358,33 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 br. 3563/18 od 05.03.2019. godine, preinačena je presuda Osnovnog suda u Požarevcu P1 broj 223/18 od 07.08.2018. godine, tako što je usvojen tužbeni zahtev svakog od tužilaca i obavezana tužena na naknadu troškova parničnog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...87/18), pa je našao da je revizija tuženog neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema činjeničnom stanju utvrđenom u prvostepenom postupku, tužioci su u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme, pri čemu rade na poslovima viljuškariste i utovarnog radnika. Ugovorom o radu iz 2007. godine, predviđeno je da se zarada zaposlenih formira od zarade koju zaposleni ostvari za obavljeni rad i vreme provedeno na radu, zatim od uvećane zarade po osnovu radnog učinka, naknade zarade, te od ostalih primanja iz dobiti. Sličan način formiranja zarade je bio predviđen i Pojedinačnim kolektivnim ugovorom tuženog koji se primenjuje od 21.03.2007. godine a koji je donet 12.03.2007. godine. Članom 34 Posebnog kolektivnog ugovora propisano je da se mesečna zarada zaposlenih čiji rad nije normiran izračunava tako što se ugovorena osnovna zarada pomnoži sa vrednošću boda, da se deo zarade zaposlenog za radni učinak utvrđuje na osnovu kvaliteta i obima obavljenog posla kao i odnosa zaposlenog prema radnim obavezama, prema oceni nadležnog direktora, a uz saglasnost generalnog direktora, dok se deo zarade zaposlenih čiji rad je normiran utvrđuje na osnovu procenta ispunjenja pojedinačnih ili grupnih normi. Rešenjem Odbora izvršnih direktora tuženog, broj 13/2443 od 05.10.2006. godine, određeno je, pored ostalog, da će se ubuduće prilikom obračuna zarade radni učinak zaposlenih čiji rad nije normiran meriti kvalitetom na osnovu kriterijuma, koji su bliže navedeni u ovom rešenju (kao što su na pr. kvalitet obavljenog posla, odnos prema radnim obavezama itd.). Nadanje, istim rešenjem bilo je predviđeno da uvećanje zarade po osnovu radnog učinka ne može biti veće od 30% od osnovne cene rada, te da će se do utvrđivanja novih normi magacinskih radnika na obračun varjabilnog dela zarade primenjivati kriterijum radnog učinka iz tačke 4 ovog rešenja. Konačno, obrazovana je radna grupa sa zadatkom da najkasnije do 01.12.2006. godine izradi metodologiju obračuna zarada i da istu dostavi računovodstvu.

Dana 03.11.2009. godine, kod tuženog je donet novi Pojedinačni kolektivni ugovor, sa početkom primene od 04.01.2010. godine, kojim je u članu 45. utvrđeno da se zarada za obavljeni rad i vreme provedeno na radu utvrđuje na osnovu osnovne zarade, dela zarade za radni učinak i uvećane zarade, pri čemu je članom 51. stav 5. ovog Kolektivnog ugovora utvrđeno da su učesnici saglasni da se Pravilnik o normativima i standardima rada, odnosno kriterijumima za utvrđivanje radnog učinka pripremi i usvoji, uz saglasnost sindikata, u roku od dva meseca, počev od dana zaključenja ovog ugovora, te da se do njegovog stupanja na snagu primenjuju postojeći normativi i standardi rada, odnosno kriterijumi i merila utvrđeni prethodnim Kolektivnim ugovorom kod poslodavca. U utuženom periodu, tuženi je tužiocima isplaćivao zaradu po osnovu radnog učinka u skladu sa odredbom člana 34. stav 5. kolektivnog ugovora, kao i na osnovu rešenja Odbora izvršnih direktora od 05.10.2006. godine, što je podrazumevalo to da se zaposleni među kojima su i tužioci tretiraju kao zaposleni čiji rad nije normiran i pored činjenice da je 02.11.2006. godine kod tuženog utvrđen predlog obračuna zarada u magacinu gotovih proizvoda i magacinu sirovine i ambalaže. Takođe, tokom prvostepenog postupka, veštačenjem je utvrđena visina potraživanja tužilaca na osnovu prosečno ostvarene norme magacinskih radnika i na osnovu predloga obračuna zarada u magacinu gotovih proizvoda i magacinu sirovine i ambalaže.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je odbio tužbene zahteve tužilaca iz razloga što poslovi koje su tužioci obavljali u utuženom periodu nisu normirani, iz kog razloga je visina zarade tužioca obračunata uzimajući u obzir ograničenje zarade po osnovu radnog učinka koji ne može biti veći od 35% od osnovne cene rada, a kako je to predviđeno tačkom 5. rešenja Odbora direktora tuženog 05.10.2006. godine.

Apelacioni sud u Kragujevcu je svojom odlukom Gž1 3563/18 od 05.03.2019. godine, preinačio prvostepenu presudu i usvojio tužbeni zahtev tužilaca, obrazlažući svoju odluku time da na osnovu člana 8. Ugovora o radu, na osnovu članova 32. i 34. Pojedinačnog kolektivnog ugovora tuženog iz 2007. godine, odnosno članova 45. i 51. Pojedinačnog kolektivnog ugovora tuženog iz 2009. godine, kao i rešenja tuženog od 05.10.2006. godine, tužiocima za sporni period pripada deo zarade za radni učinak, iz razloga što tuženi nije dostavio dokaz o tome da je postupajući po Pojedinačnom kolektivnom ugovoru iz 2009. godine, tuženi usvojio Pravilnik o normativima i standardima rada, odnosno utvrdio kriterijume i merila za utvrđivanje radnog učinka zaposlenih čiji rad nije normiran. Rešenje direktora od 05.10.2006. godine kao i predlog obračuna zarada u magacinu od 02.11.2006. godine, suštinski, predstavljaju akte kojima je tuženi ustanovio merilo za vrednovanje zarada po osnovu radnog učinka. Kako ovi akti nisu u suprotnosti sa pojedinačnim kolektivnim ugovorima, niti sa članom 107. Zakona o radu, to tužioci imaju pravo na isplatu neisplaćenog dela zarade po osnovu radnog učinka za utuženi period, kao i na razliku između dosuđenih i pripadajućih doprinosa, sve na osnovu člana 51. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje.

Pravilno je drugostepeni sud postupio kada je preinačio prvostepenu odluku i usvojio tužbeni zahtev tužilaca.

Neosnovano se revizijskim navodima ukazuje na to da je od oktobra 2006. pa nadalje, samo rad zaposelnih u proizvodnji, prodavaca na terenu i vozača teretnih vozila obračunavan u skladu sa unapred postavljenim normativima, a da je radni učinak svih zaposlenih izražavan u procentima i meren u skladu sa kriterijumima sadržan u kolektivnim ugovorima poslodavca. Naime, upravo je Pojedinačnim kolektivnim ugovorom tuženog iz 2009. godine bila propisana obaveza za poslodavca da usvoji Pravilnik o normativnima i standardima rada, odnosno kriterijumima i merilima za utvrđivanje radnog učinka, kojim bi odredio normative, standarde i druga merila za utvrđivanje radnog učinka zaposlenih čiji rad nije normiran. Kako poslodavac nije izvršio ovu svoju obavezu, u odsustvu ovog Pravilnika, u skladu sa članom 51. Kolektivnog ugovora, radi utvrđivanja radnog učinka primenjivani su postojeći normativi i standardi rada. Upravo primenom ovih normativa i standarda rada, kod poslodavca je dana 02.11.2006. godine, utvrđen predlog obračuna zarada u magacinu gotovih proizvoda i magacinu sirovine i ambalaže, koji akt nije u suprotnosti sa Pojedinačnim kolektivnim ugovorom kod poslodavca, ni sa članom 107. Zakona o radu, iz koga razloga je pravilno drugostepeni sud postupio kada je usvojio tužbeni zahtev tužilaca i visinu zarade utvrdio na osnovu prosečno ostvarene norme magacinskih radnika i na osnovu predloga obračuna zarade u magacinu gotovih proizvoda i magacina sirovine i ambalaže, odnosno na osnovu predloga tuženog od 02.11.2006. godine.

Imajući u vidu iznete razloge, odlučeno je kao u izrecio primenom odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Kako je revizija tuženog odbijena kao neosnovana, odbijen je i njegov zahtev za naknadu troškova revizijskog postupka.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić