Uzp 126/2018 vraćanje imovine

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 126/2018
28.06.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Ivić, predsednika veća, Katarine Manojlović Andrić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Mraković, kao zapisničarem, rešavajući o zahtevu Srpske pravoslavne crkve, Eparhije ..., CO ... iz ..., podnetom preko punomoćnika Vladimira Jankovića, advokata iz ..., ..., za preispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda I-4 U 6501/17 od 22.09.2017. godine, uz učešće ''AA'' DOO – u stečaju iz ..., koje zastupa punomoćnik Dejan Gajić, advokat iz ..., ... i Agencije za restituciju Republike Srbije, Jedinice za konfesionalnu restituciju iz Beograda, Masarikova 5, kao protivnih stranaka, u predmetu vraćanja imovine crkvama i verskim zajednicama, u nejavnoj sednici veća, održanoj dana 28.06.2018. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se ODBIJA.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom odbijena je tužba tužioca ''AA'' DOO – u stečaju iz ..., podneta protiv Agencije za restituciju Republike Srbije, Jedinice za konfesionalnu restituciju iz Beograda, radi poništaja delimičnog rešenja broj 46-00-556/08 od 08.10.2013. godine, kojim je utvrđeno pravo na restituciju imovine oduzete Eparhiji ... Srpske pravoslavne crkve, Srpskoj pravoslanoj crkvenoj opštini ..., koja se sastojala od poslovnih prostorija u ukupnoj površini od 1180,39m² u najamnoj stambenoj zgradi sagrađenoj na kp. br. 413 (starog premera) KO ... u ulici ..., koja danas predstavlja zgradu trgovine, u ... u ulici ..., na kp. 1531 (novog premera), upisane u list nepokretnosti broj 2351 KO ... Istim rešenjem utvrđeno je da nema uslova za naturalno vraćanje navedenog objekta, pa je Eparhiji ... Srpske pravoslavne crkve utvrđeno pravo na iznos od 35% od vrednosti navedenog objekta i obavezana je Agencija za privatizaciju, kao stečajni upravnik ''AA'' DOO – u stečaju iz ..., obveznika isplate naknade, da isplati opredeljena sredstva na ime naknade Eparhiji ... Srpske pravoslavne crkve.

U zahtevu za preispitivanje pobijane presude, pogrešno označenom kao zahtev za vanredno preispitivanje odluke, podnosilac ističe da je tužbom osporeno rešenje Agencije za restituciju Republike Srbije, Jedinice za konfesionalnu restituciju iz Beograda povređena odredba iz člana 36. stav 1. i stav 2. Zakona o vraćanju imovine crkvama i verskim zajednicama, kojim se od 01.05.2006. godine zabranjuje raspolaganje bilo kakvom imovinom koja je predmet vraćanja i da su pravni poslovi i pravni akti koji su u suprotnosti sa stavom 1. ovog člana ništavi. Ukazuje na to, da je imovina otuđena posle 01.05.2006. godine, zbog čega je iznevereno legitimno očekivanje podnosioca zahteva da ostvari povraćaj imovine u naturalnom obliku. Smatra da u osporenom rešenju nisu poštovane odredbe člana 7. Zakona, koji se odnosi na subjekte obaveze vraćanja nepokretnosti. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud pobijanu presudu preinači ili ukine.

Protivna stranka, ''AA'' DOO – u stečaju iz ..., u odgovoru na zahtev, ističe da podnosilac zahteva nema pravni interes za izjavljivanje istog i predlaže da Vrhovni kasacioni sud zahtev odbaci.

Zainteresovano lice, Agencija za restituciju Republike Srbije, Jedinica za konfesionalnu restituciju, u odgovoru na zahtev, predlaže da Vrhovni kasacioni sud zahtev odbije.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva, a u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je neosnovan.

Prema razlozima obrazloženja pobijane presude, pravilno je, po nalaženju Upravnog suda, tuženi organ odlučio kao u dispozitivu rešenja primenom odredbe člana 7. Zakona o vraćanju imovine crkvama i verskim zajednicama. Upravni sud je u svemu prihvatio razloge obrazloženja tužene Agencije za restituciju Republike Srbije, Jedinice za konfesionalnu restituciju.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pobijana presuda u svemu pravilna i na zakonu zasnovana, te da su njome ocenjena sva pitanja od značaja za rešenje ove upravne stvari. Pobijana presuda je doneta u izvršenju presude Vrhovnog kasacionog suda Uzp 498/16 od 23.02.2017. godine, kojom je uvažen zahtev za preispitivanje prethodno donete presude Upravnog suda I-5 U 18189/13 od 08.09.2016. godine, kojom je tužba bila uvažena. Presudom Vrhovnog kasacionog suda Uzp 498/16 od 23.02.2017. godine uvažen je zahtev Agencije za restituciju Republike Srbije, Direkcije za konfesionalnu restituciju i poništena je presuda Upravnog suda od 08.09.2016. godine, a predmet vraćen istom sudu na ponovno odlučivanje. Tužbom osporenim delimičnim rešenjem od 08.10.2013. godine utvrđeno je pravo na restituciju imovine oduzete Eparhiji ... Srpske pravoslavne crkve, Srpskoj pravoslanoj crkvenoj opštini ..., koja se sastojala od poslovnih prostorija u ukupnoj površini od 1180,39m² u najamnoj stambenoj zgradi sagrađenoj na kp. br. 413 (starog premera) KO ... u ulici ..., koja danas predstavlja zgradu trgovine, u ... u ulici ... na kp. 1531 (novog premera), upisane u list nepokretnosti broj 2351 KO ... Istim rešenjem utvrđeno je da nema uslova za naturalno vraćanje navedenog objekta, pa je Eparhiji ... Srpske pravoslavne crkve utvrđeno pravo na iznos od 35% od vrednosti navedenog objekta i obavezana je Agencija za privatizaciju, kao stečajni upravnik ''AA'' DOO – u stečaju iz ..., obveznika isplate naknade, da isplati opredeljena sredstva na ime naknade Eparhiji ... Srpske pravoslavne crkve. Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, pravilno je tuženi organ ocenio da u konkretnom slučaju nema uslova za naturalnu restituciju iz razloga što objekat nije u istom obliku i stanju u kome je bio kada je oduzet u smislu odredbe člana 10. Zakona o vraćanju imovine crkvama i verskim zajednicama (''Službeni glasnik RS'' 46//06). U upravnom postupku je, takođe, utvrđeno veštačenjem da je od momenta nacionalizacije zgrada koja je predmet restitucije rekonstruisana i dograđena, tako da umesto 1180,39m² danas ima površinu od 1801,36m², te da je vrednost objekta pre rekonstrukcije i dogradnje 35% sadašnje vrednosti objekta. Stoga je podnosiocu zahteva utvrđeno pravo na iznos od 35% vrednosti navedenog objekta. Iz iznetih razloga je pravilno Upravni sud odlučio da osporenim rešenjem nije povređen zakon na štetu tužioca.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da navodi zahteva prema kojima je ''AA'' DOO iz ... postupio suprotno odredbama člana 36. Zakona o vraćanju imovine crkvama i verskim zajednicama nisu od uticaja na drugačiju ocenu zakonitosti pobijane presude, a ni osporenog rešenja, jer je u postupku nesumnjivo utvrđeno, a što podnosilac zahteva u postupku nije osporavao, da nepokretnost koja je predmet restitucije nije ista i ne može da bude vraćena u naturalnom obliku. Podnosilac zahteva je u odgovoru na tužbu naveo da je tuženi organ pravilno postupio kada je doneo rešenje koje se tužbom pobija i predložio da Upravni sud odbije tužbu kao neosnovanu.

Nalazeći da ostali navodi zahteva nisu od uticaja na drugačije odlučivanje o zakonitosti pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 55. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u dispozitivu presude.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 28.06.2018. godine, Uzp 126/2018

Zapisničar                                                                                                                                           Predsednik veća – sudija

Vesna Mraković,s.r.                                                                                                                          Mirjana Ivić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić